Bijaše lijep svojom veličinom i dužinom svojih grana, jer mu korijen bijaše uz mnoge vode.
Bijaše lijep svojom veličinom i dužinom svojih grana, jer mu korijen bijaše uz mnoge vode.
Cedri ga ne zasjeniše u vrtu Božjem, čempresi ne bjehu slični granama njegovim, a platane ne bjehu kao grane njegove. Nijedno drvo u vrtu Božjem ne bješe mu slično po ljepoti njegovoj.
Lijepim ga učinih mnoštvom njegovih grana, i zavidješe mu sva stabla Edena što bijahu u vrtu Božjem.
Stoga ovako govori Gospodin Jahve: "Zato što si se uzvisio rastom i postavio svoj vrh među oblake, a srce se njegovo uzvisilo u visini njegovoj,
I predat ću ga u ruke moćnika naroda; zacijelo će s njim postupiti po njegovoj zloći. Otjerah ga.
Lijepim ga učinih mnoštvom njegovih grana, i zavidješe mu sva stabla Edena što bijahu u vrtu Božjem.
Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem.
יָפֶה עֲשִׂיתִיו בְּרֹב דָּֽלִיּוֹתָיו וַיְקַנְאֻהוּ כָּל עֲצֵי עֵדֶן אֲשֶׁר בְּגַן הָאֱלֹהִֽים
ya.Peh 'a.si.Ti/v be./Ro da.li.yo.Ta/v va/y.kan.'U./hu kol- 'a.tzei- 'E.den 'a.Sher be./Gan ha./'E.lo.Him
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Lijepim učinih ga u mnoštvu grana njegovih i zavidješe mu sva stabla Edena koja (su) u vrtu Božjem."
1. Lijepim Izvornik: יָפֶה [yafeh] Gramatika: Pridjev u muškom rodu jednine. Ovdje funkcionira kao predikatni akuzativ uz glagol, opisujući stanje u koje je objekt doveden. Značenje: Označava izvanrednu estetsku privlačnost, ljepotu i savršenstvo. U ovom kontekstu ukazuje na nenadmašan sjaj i vizualno bogatstvo naroda ili carstva koje je Bog uzdigao.
2. učinih ga Izvornik: עֲשִׂיתִיו ['asiti-v] Gramatika: Glagol 'asah' (činiti, napraviti) u Qal perfektu, 1. lice jednine sa pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine muškog roda ('ga/njega'). Značenje: Ističe apsolutni Božji suverenitet u podizanju i oblikovanju ovoga subjekta. Njegova moć i veličina nisu vlastito postignuće, već izravno i suvereno djelo Stvoritelja.
3. grana njegovih Izvornik: דָּֽלִיּוֹתָיו [daliyotav] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini sa pronominalnim sufiksom za 3. lice muškog roda jednine. Korijen asocira na ono što se njiše, visi ili pruža. Značenje: Grane metaforički predstavljaju snagu, utjecaj, bogatstvo i zaštitu moćnog carstva pod kojim su se sklanjali drugi narodi. One vizualiziraju golemi, rasprostranjeni doseg njegove moći.
4. i zavidješe mu Izvornik: וַיְקַנְאֻהוּ [vayqan'uhu] Gramatika: Glagol 'qana' (biti zavidan, ljubomoran) u Piel imperfektu 3. lica množine. Dolazi s waw konsekutivnim (što označava slijed prošle radnje) i pronominalnim sufiksom za 3. lice jednine. Značenje: Uvodi personifikaciju okolnih stabala (drugih naroda ili vladara) koja osjećaju duboku ljubomoru i zavist. To svjedoči o jedinstvenom, nedostižnom statusu koji je opisani subjekt imao među svima na zemlji.
5. vrtu Božjem Izvornik: בְּגַן הָאֱלֹהִֽים [be-gan ha-elohim] Gramatika: Imenica 'gan' (vrt) s vezanim prijedlogom 'be' (u), u konstruktnom (spojenom) stanju prema imenici 'elohim' (Bog) koja ovdje nosi određeni član 'ha'. Značenje: Slika koja uzdiže opisano stablo u sferu božanskog i pradiskog savršenstva. Pokazuje da se dosegnuta zemaljska moć ocjenjuje i oslikava rječnikom mitske, nebeske uzvišenosti prvotnog stvaranja. Imena:
- Eden [עֵדֶן / 'Eden] (ostalo) Znači: Milina, užitak, raskoš. Tvorba: Jezično se najčešće izvodi iz zapadnosemitskog korijena '-d-n' (uživati, biti u obilju, raskoš) ili se povezuje s akadskom riječi 'edinu' koja označava ravnicu ili stepu (što je pak posuđenica iz sumerskog 'eden').
Ovaj stih (najvjerojatnije iz Ezekiela 31:9) predstavlja vrhunac poetskog i proročkog opisa moćnog zemaljskog carstva, koje je slikovito prikazano kao veličanstveni cedar. Bog jasno podsjeća da je upravo On suvereni izvor ljepote, rasta i moći tog 'stabla'. Bog ga je uzdigao i razgranao do tolike mjere da izaziva divljenje i tešku zavist svih drugih 'stabala' (okolnih naroda i kraljevstava), pa čak i onih koja pripadaju samom savršenstvu Edenskog vrta.
Teološka poruka je snažna i višeslojna: svaka zemaljska veličina, ma kako globalna i neusporediva bila, isključivo je dar Božjeg suverenog stvaranja. Istodobno, korištenje motiva zavidnih rajskih stabala i iznimne ljepote suptilno priprema teren za nadolazeći sud. Baš kao i s drugim biblijskim prikazima nevjerojatne slave i oholosti, i ovdje tekst implicitno upozorava da ono što Bog uzdiže, On istom moći i sudi kada se stvorenje ponese vlastitom veličinom i zaboravi svoga Stvoritelja.