I Riječ Jahvina dođe k meni:
I Riječ Jahvina dođe k meni:
Sine čovječji, postavi zagonetku i izreci prispodobu domu Izraelovu.
I reći ćeš: 'Ovako govori Gospodin Jahve: Veliki orao, velikih krila, dugih pera, pun šarenoga perja, dođe na Libanon i uze vrh cedra,
I Riječ Jahvina dođe k meni:
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahvina k meni govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [wayhi] Gramatika: Waw-konzekutiv (vav conversive) s imperfektom (wayyiqtol) glagola הָיָה (hayah - biti). Služi kao tipičan narativni uvod u biblijskom hebrejskom. Značenje: Označava povijesnu ukorijenjenost i stvarnost događaja. Naglašava da dolazak Božje riječi nije apstraktna ideja, već konkretan događaj u vremenu.
2. riječ Izvornik: דְבַר [dvar] Gramatika: Imenica דָּבָר (davar) u status constructus (vezanom) obliku, tvori genitivni lanac s imenom Božjim. Značenje: Hebrejski pojam 'davar' ne označava samo izgovorenu riječ, već nosi dublje značenje događaja, stvarnosti ili djela. Ovdje se Božja riječ javlja kao dinamična, djelatna snaga.
3. k meni Izvornik: אֵלַי ['elay] Gramatika: Prijedlog אֶל ('el - prema, k) na koji je dodan pronominalni sufiks prvog lica jednine. Značenje: Ukazuje na izravnu, osobnu i adresiranu komunikaciju. Bog ne progovara u prazno, već se objavljuje specifičnoj osobi (proroku).
4. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [lemor] Gramatika: Sastoji se od prijedloga ל (le - za) i infinitiva konstruktnog glagola אָמַר (amar - reći, govoriti). Značenje: Služi kao tehnički izraz i marker u tekstu koji uvodi direktni govor. Označava prijelaz iz opisa prorokovog iskustva na sam sadržaj poruke. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, ili Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Tvoreno od starog hebrejskog glagolskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah) koji znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska 3,14 povezuje nastanak i smisao ovog imena s objavom 'אֶהְיֶה אֲשֶׁר אֶהְיֶה' (Ja sam koji jesam).
Ovaj stih predstavlja klasičnu proročku formulu koja se redovito pojavljuje u Starom zavjetu (osobito kod Ezekiela, Jeremije i Zaharije). Njegova glavna funkcija je utemeljenje proročkog autoriteta, dajući do znanja slušateljima da poruka koja slijedi nije plod ljudskog promišljanja, već izravna objava od Boga.
Dolazak objave prikazan je kao konkretan, povijesni događaj u kojemu 'riječ Jahvina' (Božje dinamično i djelatno očitovanje) istupa prema odabranom glasniku. Sintagma 'k meni govoreći' pritom naglašava izrazito intiman, osoban i komunikativan odnos između Boga koji se objavljuje i čovjeka koji tu objavu prima.