Bijaše na meni Ruka Jahvina; izvede me u Duhu Jahvinu i spusti me usred doline, a ona bijaše puna kostiju.
Bijaše na meni Ruka Jahvina; izvede me u Duhu Jahvinu i spusti me usred doline, a ona bijaše puna kostiju.
On me proveo svuda uokolo pokraj njih, i gle, bilo ih je silno mnogo po dolini; a gle, bijahu posve suhe.
I reče mi: "Sine čovječji, hoće li ove kosti oživjeti?" A ja rekoh: "Gospodine Jahve, Ti znaš."
Bijaše na meni Ruka Jahvina; izvede me u Duhu Jahvinu i spusti me usred doline, a ona bijaše puna kostiju.
Ruka Gospodnja dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti.
הָיְתָה עָלַי יַד יְהוָה וַיּוֹצִאֵנִי בְרוּחַ יְהוָה וַיְנִיחֵנִי בְּתוֹךְ הַבִּקְעָה וְהִיא מְלֵאָה עֲצָמֽוֹת
ha.ye.Tah 'a.La/i yad- Yah.weh va/i.yo.tzi.'E./ni ve./Ru.ach Yah.weh va/y.ni.Che./ni be./Tokh ha./bik.'Ah ve./Hi' me.le.'Ah a.tza.Mot
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bila je na meni ruka Jahvina i izveo me u duhu Jahvinu i spustio me usred doline i ona puna kostiju."
1. Bila je na meni ruka Jahvina Izvornik: הָיְתָה עָלַי יַד יְהוָה [hayetah alay yad Yahweh] Gramatika: Glagol 'hayetah' je u Qal perfektu (3. lice ž.r.), a 'yad' je imenica ženskog roda u status constructus (ruka od). Prijedlog 'alay' (na meni) sadrži sufiks prvog lica jednine. Značenje: Izraz 'ruka Jahvina' tehnički je termin u proročkoj književnosti koji označava snažan zahvat božanske moći i autoriteta. Predstavlja trenutak kada Bog obuzima proroka kako bi mu podario nadnaravnu viziju.
2. i izveo me u duhu Izvornik: וַיּוֹצִאֵנִי בְרוּחַ [vayotzi'eni beruach] Gramatika: Glagol 'vayotzi'eni' je Hifil imperfekt glagola 'yatzah' (izaći) s waw consecutivum i sufiksom za 1. lice jednine, što doslovno znači 'i učinio je da izađem'. Riječ 'beruach' sastoji se od prijedloga 'be' (u/po) i imenice 'ruach' (duh). Značenje: Duh služi kao medij prijenosa u viziji. Ezekielovo premještanje ovdje se opisuje kao duhovno i ekstatično iskustvo pod izravnim Božjim vodstvom, a ne nužno kao fizičko kretanje.
3. i spustio me Izvornik: וַיְנִיחֵנִי [vayeniheni] Gramatika: Hifil imperfekt glagola 'nuach' (počinuti/spustiti/staviti) s waw consecutivum i sufiksom za 1. lice jednine. Kauzativno znači 'učinio je da počinem' ili 'postavio me'. Značenje: Ova riječ sugerira smirivanje nakon kretanja u duhu. Prorok je namjerno postavljen točno na određeno mjesto kako bi u potpunosti mogao sagledati prizor koji mu se otkriva.
4. usred doline Izvornik: בְּתוֹךְ הַבִּקְעָה [betokh habiq'ah] Gramatika: Izraz se sastoji od prijedloga 'be' s imenicom 'tavekh' u status constructusu (usred). 'Habiq'ah' sadrži određeni član 'ha', referirajući se na određenu, već poznatu dolinu. Značenje: Određeni član možda asocira na istu dolinu gdje je Ezekiel ranije (Ez 3,22) imao viziju Božje slave. Ovdje pak dolina postaje poprište smrti, potpunog pustošenja i beznađa.
5. i ona puna kostiju Izvornik: וְהִיא מְלֵאָה עֲצָמֽוֹת [vehi mele'ah atzamot] Gramatika: Nominalna (imenska) rečenica koja opisuje stanje (circumstantial clause). Veznik 've' spojen sa zamjenicom ženskog roda 'hi' (i ona). Pridjev 'mele'ah' (puna) slaže se u rodu i broju s dolinom, dok je 'atzamot' množina imenice 'etzem' (kost). Značenje: Slika obilja mrtvih, nečistih ostataka predstavlja stanje potpunog beznađa naroda u sužanjstvu. Kosti simboliziraju Izrael koji je politički, društveno i duhovno mrtav, bez ikakve ljudske mogućnosti za oporavak. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On daje da postoji Tvorba: Smatra se da je ime tvoreno od drevnog oblika hebrejskog glagola 'havah' (הוה) ili 'hayah' (היה) što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog objavljuje i tumači svoje ime izrazom 'Ehyeh asher ehyeh' ('Ja sam koji jesam').
Ovaj stih (Ezekiel 37,1) uvodi znamenitu viziju 'doline suhih kostiju'. Bog snažno, putem svoga Duha, zahvaća Ezekiela i postavlja ga u samo središte prizora apsolutne smrti i propadanja. Pustoš puna ogoljenih ljudskih kostiju služi kao potresna i jasna metafora duhovnog i nacionalnog stanja izraelskog naroda u babilonskom sužanjstvu.
Stih namjerno oslikava ekstremnu bezizlaznost situacije. Prizor mrtvila ukazuje da obnova naroda ne može proizaći iz nikakvog prirodnog razvoja ili ljudske snage; za povratak u život bit će nužna isključivo nadnaravna, stvaralačka sila Božja – isti onaj Duh koji je i doveo proroka usred te doline.