Devete godine, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Devete godine, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, zapiši sebi ime dana, upravo ovoga dana: kralj Babilona navalio je na Jeruzalem upravo u ovaj dan.
Izreci odmetničkom domu prispodobu i reci im: Ovako govori Gospodin Jahve: 'Pristavi lonac, pristavi, te ulij u njega vodu.
Devete godine, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Potom godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהוָה אֵלַי בַּשָּׁנָה הַתְּשִׁיעִית בַּחֹדֶשׁ הָעֲשִׂירִי בֶּעָשׂוֹר לַחֹדֶשׁ לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i ba./sha.Nah ha./te.shi.'It ba./Cho.desh ha./'a.si.Ri be./'a.Sor la./Cho.desh le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahve k meni u godini devetoj u mjesecu desetom u desetom mjesecu govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [va/y.Hi] Gramatika: Vav konsekutivni uz imperfekt glagola 'hayah' (biti). Ovaj oblik u biblijskom hebrejskom redovito izražava prošlo svršeno vrijeme (narativni perfekt) i služi kao standardni uvod u narativni niz. Značenje: Oblik ne uvodi samo puku izjavu, već označava stvarni događaj. Božja objava se prikazuje kao povijesni čin koji zadire u ljudsku stvarnost u točno određenom trenutku.
2. riječ Jahve Izvornik: דְבַר יְהוָה [de.var- Yah.weh] Gramatika: Imenica 'davar' (riječ, stvar, događaj) nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) u vezi s Božjim imenom, tvoreći usku genitivnu vezu koja označava pripadnost. Značenje: U hebrejskom shvaćanju, 'davar' je obdaren dinamikom; Božja riječ nije samo informacija, nego stvaralačka sila. Ono što Bog izgovara, to se neizostavno izvršava u povijesti.
3. k meni Izvornik: אֵלַי ['e.La/i] Gramatika: Prijedlog 'el' (k, prema) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine (meni). Značenje: Naglašava izrazito osobnu i izravnu prirodu proročke objave. Bog se ne obraća apstraktno, već izravno komunicira s prorokom (Ezekielom) kojeg je odabrao za svog glasnika.
4. u godini devetoj Izvornik: בַּשָּׁנָה הַתְּשִׁיעִית [ba./sha.Nah ha./te.shi.'It] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u), određenog člana 'ha' i imenice 'šanah' (godina), uz koje stoji redni broj također opskrbljen određenim članom kao atribut. Značenje: Izraz služi kao vrlo precizan kronološki marker koji proroštvo čvrsto smješta u okvire opipljive povijesti. Odnosi se na devetu godinu Jojakinova sužanjstva u Babilonu.
5. u desetom Izvornik: בֶּעָשׂוֹר [be./'a.Sor] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) ispred imenice 'asor' koja doslovno označava deset, dekadu ili deseti dan. U datiranju obično označava deseti dan u mjesecu. Značenje: Ova se riječ odnosi na zloslutni deseti dan desetoga mjeseca kada je babilonska vojska započela opsadu Jeruzalema. Taj će datum zbog svoje težine ostati zabilježen kao dan posta u židovskoj tradiciji.
6. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [le./Mor] Gramatika: Prijedlog 'le' spojen s infinitivom konstruktnim glagola 'amar' (reći). Ovo je standardna hebrejska formula kojom se uvodi izravni govor. Značenje: U tekstu djeluje poput navodnika, označavajući da ono što slijedi nije prorokovo tumačenje, nego doslovan, autentičan prijepis onoga što je Bog objavio. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje Tvorba: Ime potječe od semitskog glagolskog korijena 'hayah' (היה) ili starijeg 'havah' (הוה) sa značenjem 'biti' ili 'postati'. Mnogi jezikoslovci ga tumače kao hiphil (kauzativni) oblik koji bi značio 'On čini da jest/postoji'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog objašnjava svoje ime Mojsiju frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), vezujući ime za apsolutno postojanje i trajnu prisutnost sa svojim narodom.
Ovaj stih (Ezekiel 24,1) predstavlja jedan od najvažnijih i najzloslutnijih kronoloških markera u proročkoj literaturi. Ponovljenim, gotovo birokratski preciznim bilježenjem vremena (deveta godina, deseti mjesec, deseti dan), tekst namjerno usporava radnju i daje povijesnu težinu trenutku kada je započela babilonska opsada Jeruzalema (siječanj 588. pr. Kr.). Ponavljanje te činjenice ima za cilj naglasiti neizbježnost događaja.
Formulacija kojom 'Riječ Jahvina dolazi' proroku ukazuje na to da Bog aktivno upravlja ljudskom poviješću. Uništenje Jeruzalema nije samo vojno-politički slom, već neizostavno ostvarenje onoga što je Bog davno najavio. Povijest i proročka objava ovdje se sudaraju: ono što je izgovoreno u duhovnoj sferi, u točno određenom danu zadobiva punu materijalnu realizaciju.