I dođe Riječ Jahvina k meni:
I dođe Riječ Jahvina k meni:
A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi krvoločnom gradu i obznaniti mu sve njegove gadosti?
I reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade koji u svojoj sredini prolijevaš krv da ti dođe vrijeme i koji sebi praviš idole da se onečistiš:
I dođe Riječ Jahvina k meni:
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahve k meni govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [wayehi] Gramatika: Qal imperfekt 3. lica jednine muškog roda s waw-konsekutivnim od korijena היה (biti). Waw-konsekutiv mijenja vrijeme u prošlo svršeno, označavajući nizanje događaja. Značenje: Ovo je standardna narativna formula kojom započinju povijesni i proročki događaji u Bibliji. Naglašava da Božja objava nije apstraktna ideja, već stvaran događaj koji je prodro u ljudsku povijest i vrijeme.
2. riječ Izvornik: דְבַר [devar] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u konstruktnom stanju (status constructus) od apsolutnog oblika dabar. Gramatički je usko vezana uz sljedeću riječ (Jahve). Značenje: Hebrejski pojam 'dabar' ne označava samo izgovorenu riječ, već i događaj, akciju ili stvarnost. Riječ Božja je aktivna sila koja ima moć ostvariti ono što izgovara i prenijeti Božju prisutnost proroku.
3. k meni Izvornik: אֵלַי ['elay] Gramatika: Prijedlog אֶל ('el, k ili prema) sa sufiksom 1. lica jednine. Značenje: Ukazuje na izrazito osobnu i usmjerenu prirodu objave. Božja riječ nije bačena u prazno niti objavljena općenito, već ima specifičnog, izabranog primatelja kojeg Bog osobno oslovljava.
4. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [lemor] Gramatika: Prijedlog lamed (ל, za/k) spojen s Qal infinitivom konstruktnim glagola אמר (reći). Značenje: Ova se riječ gotovo uvijek koristi kao uvod u izravni govor, djelujući kao funkcija navodnika u hebrejskom tekstu. Označava prijelaz iz opisa događaja (objava je došla) u konkretan sadržaj onoga što Bog poručuje. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime potječe od hebrejskog glagolskog korijena היה (hyh) ili הוה (hvh), što znači 'biti' ili 'postati'. Vjerojatno predstavlja kauzativni oblik glagola, ukazujući na Boga kao Stvoritelja i Uzdržavatelja svega. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava Mojsiju svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), povezujući ga s glagolom 'biti' i stalnom, spasonosnom prisutnošću među svojim narodom.
Ovaj kratki stih predstavlja jednu od najvažnijih i najčešćih proročkih formula u Starom zavjetu. Kroz nju biblijski pisac nedvosmisleno utvrđuje božanski autoritet i porijeklo poruke koja slijedi. Prorok ne iznosi vlastite misli, društvene analize ili nagađanja, već svjedoči o konkretnom događaju kada je Stvoritelj svemira odlučio komunicirati s njim.
Naglasak je na dinamičnoj prirodi Božje riječi (dabar) koja djeluje kao događaj i sila, a ne samo kao informacija. Osobnost objave jasno je izražena usmjerenošću 'k meni', čime se potvrđuje intimni odnos između Jahve i njegovog poslanika. Ovaj stih je temelj za razumijevanje prirode biblijskog proroštva kao provale božanske stvarnosti u ljudsko iskustvo.