I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
"Što vam je da izgovarate ovu poslovicu o zemlji Izraelovoj, govoreći: 'Očevi jedu kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi'?
Živ sam Ja, izjava je Jahve Gospoda: više nećete izgovarati ovu poslovicu u Izraelu.
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahve k meni govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [va/y.Hi] Gramatika: Oblik glagola 'hayah' (biti, postati) s tzv. 'vav konsekutivnim' koji se u hebrejskom koristi za nastavak naracije, označavajući prošlu radnju. Ovdje je u imperfektu 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Uvodi povijesnu konkretnost Božje objave, naglašavajući da se objava zaista 'dogodila' u stvarnom prostoru i vremenu. Riječ nije bezvremenska ideja, već događaj koji je provalio u ljudsku povijest.
2. riječ Izvornik: דְבַר [de.var-] Gramatika: Imenica 'davar' (riječ, stvar, događaj) u muškom rodu jednine. Nalazi se u konstruktnom stanju (status constructus) u kojem se imenica tijesno veže uz sljedeću ('riječ Jahvina'). Značenje: U hebrejskom razmišljanju 'davar' označava više od puke informacije; to je dinamična stvarnost, događaj i sila. Božja riječ je moćna i kreativna, ona uvijek ostvaruje ono što izgovara.
3. k meni Izvornik: אֵלַי ['e.La/i] Gramatika: Prijedlog 'el' (k, prema) na koji je spojen pronominalni sufiks prvog lica jednine. Značenje: Pokazuje izrazito osobnu prirodu objave. Božji govor nije upućen u prazno niti je općenit, već je precizno naslovljen i usmjeren specifičnom posredniku – proroku.
4. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [le./Mor] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, da) spojen s infinitivom konstruktnim glagola 'amar' (reći, kazati). U sintaksi djeluje poput gerunda ('govoreći'). Značenje: Služi kao formalni prelazni marker koji uvodi sam sadržaj Božje poruke i izravni govor. Prebacuje naglasak s činjenice komuniciranja na točne, neizmijenjene riječi koje Bog sada izgovara. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Koji daje bivanje Tvorba: Tetragram (YHWH) se najčešće izvodi iz starog semitskog korijena 'h-w-h' ili 'h-y-h' (biti, postati) u 3. licu jednine. Oblik se tumači bilo kao kauzativ (onaj koji uzrokuje postojanje) ili kao izričaj trajnog i prisutnog bića. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 ime se pojašnjava glagolom 'biti' (hayah) kroz Božju izjavu 'Ja sam koji jesam' (ehyeh asher ehyeh).
Ovaj stih predstavlja jednu od najvažnijih i najčešćih formula u proročkoj književnosti Starog zavjeta – takozvanu 'formulu događaja riječi'. Kroz nju prorok jasno artikulira da inicijativa ne potječe od njegove vlastite spoznaje, intuicije ili promišljanja, nego Božja objava doslovno 'biva' i provaljuje u njegovu svakodnevicu kao opipljiv, povijesni događaj usmjeren izravno njemu.
Tom se formulom postavlja neprikosnoveni božanski autoritet za sve izjave koje će uslijediti u tekstu, odvajajući prorokove osobne stavove od suverene poruke Stvoritelja. Osobni Bog (Jahve) izravno komunicira s odabranim čovjekom, povjeravajući mu Riječ (davar) kao živu, djelatnu silu koja ima moć razarati, graditi i u potpunosti oblikovati stvarnost u koju je poslana.