Sjetit ćeš se svojih putova i posramiti se kada uzmeš svoje sestre, starije i mlađe od sebe, i Ja ću ti ih dati za kćeri, ali ne po tvome Savezu.
Sjetit ćeš se svojih putova i posramiti se kada uzmeš svoje sestre, starije i mlađe od sebe, i Ja ću ti ih dati za kćeri, ali ne po tvome Savezu.
Ja ću uspostaviti Svoj Savez s tobom i znat ćeš da sam Ja Jahve.
da se sjetiš i postidiš te da ti se zbog tvoje sramote više ne otvore usta, kad ti oprostim sve što si učinila – Riječ je Gospodina Jahve."
da se sjetiš i postidiš te da ti se zbog tvoje sramote više ne otvore usta, kad ti oprostim sve što si učinila – Riječ je Gospodina Jahve."
Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod.
לְמַעַן תִּזְכְּרִי וָבֹשְׁתְּ וְלֹא יִֽהְיֶה לָּךְ עוֹד פִּתְחוֹן פֶּה מִפְּנֵי כְּלִמָּתֵךְ בְּכַפְּרִי לָךְ לְכָל אֲשֶׁר עָשִׂית נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִֽה
le.Ma.'an tiz.ke.Ri va./Vo.shet ve./Lo' yih.yeh- la/kh 'Od pit.Chon Peh mi./pe.Nei ke.li.ma.Te/kh be./kha.pe.r/i- lo/Kh le./khol 'a.Sher 'a.Sit ne.'Um 'a.do.Nai Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da se-sjećaš i-postidiš i-ne bude tebi više otvaranja usta od-lica sramote-tvoje u-mojem-pomirenju tebi za-sve što si-učinila riječ Gospodina Jahve"
1. da se sjećaš i postidiš Izvornik: לְמַעַן תִּזְכְּרִי וָבֹשְׁתְּ [le.Ma.'an tiz.ke.Ri va.Vo.shet] Gramatika: Sveza 'da' (radi) uvodi namjernu rečenicu, iza koje slijedi imperfekt i perfekt s konsekutivnim vavom (waw). Ova konstrukcija gramatički ukazuje da sjećanje neizbježno rezultira sramom. Značenje: Sjećanje na vlastite grijehe pred licem Božje milosti nije tek kognitivno pamćenje, nego duboka moralna spoznaja koja rađa iskrenim pokajanjem i slomljenošću.
2. otvaranja usta Izvornik: פִּתְחוֹן פֶּה [pit.Chon Peh] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju koja doslovno znači 'otvaranje usta'. Ovdje se koristi kao prepoznatljiv hebrejski idiom. Značenje: Izraz slikovito prikazuje gubitak svakog prava na samoopravdanje i traženje izgovora. Pred Božjim milosrđem krivac ostaje bez teksta, posve utišan.
3. od lica tvoje sramote Izvornik: מִפְּנֵי כְּלִמָּתֵךְ [mi.pe.Nei ke.li.ma.Te.kh] Gramatika: Prijedložni izraz složen od imenice 'lice' i imenice za sramotu/poniženje, uz pronominalni sufiks 2. lica jednine ženskog roda. Značenje: Sramota ovdje nije javna sramota pred ljudima, već razorni unutarnji stid kada duša stane licem u lice sa svojim nepromišljenim postupcima i izdajom prema Bogu.
4. u mojem pomirenju Izvornik: בְּכַפְּרִי [be.kha.pe.r.i] Gramatika: Infinitiv Piel korijena k-p-r (pokriti, pomiriti) s prijedlogom 'be' (u/pri) i sufiksom 1. lica jednine. Doslovno glasi 'pri mom pomirenju' ili 'kad ti oprostim'. Značenje: Kultni izraz za potpunu ekspijaciju i otkupljenje grijeha. Ovaj čin isključivo je Božje djelo; Njegova suverena inicijativa je ta koja oprašta i obnavlja prekinuti savez.
5. riječ (proroštvo) Izvornik: נְאֻם [ne.'Um] Gramatika: Pasivni particip ili stativna imenica koja označava izjavu, izreku ili orakul. Najčešće stoji u konstruktnom stanju kao uvod u izjave od božanskog autoriteta. Značenje: Ovaj pojam daje pečat neprikosnovenog autoriteta onome što je izrečeno. Milost, savez i pomirenje nisu samo ljudska nadanja nego izravni, nepromjenjivi Božji dekret. Imena: - Jahve [יְהוִֽה / Yahweh] (osoba) Znači: "Onaj koji jest" ili "Koji uzrokuje postojanje". Tvorba: Izvodi se iz starog hebrejskog glagolskog korijena הוה (h-w-h) ili היה (h-y-h) što znači 'biti' i 'postojati'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju tumačeći svoje ime riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehjeh ašer ehjeh), vezujući ga uz svoju dinamičnu i trajnu prisutnost.
- Adonaj (Gospodin) [אֲדֹנָי / 'a.do.Nai] (osoba) Znači: "Moj Gospodar" ili "Moji Gospodari". Tvorba: Tvori se od korijena אָדוֹן ('adon - gospodar) na koji je dodan pronominalni sufiks u obliku pluralis maiestatis kojim se naglašava apsolutna moć i štovanje.
Ovaj stih iz Ezekiela (Ez 16,63) predstavlja veličanstven rasplet i teološki vrhunac vizije o nevjernom Jeruzalemu, prelazeći iz slike oštrog suda u apsolutno i nezasluženo Božje praštanje. Paradoksalno je da neizmjeran oprost ovdje ne izaziva bučno veselje, već dubok, posvećujući sram. On ukazuje na istinsku preobrazbu srca u kojoj čovjek, suočen s bezuvjetnom milošću, gubi svaki poriv za arogancijom i samoopravdanjem.
Prorok jasno komunicira teološku narav obnove: Bog (Adonaj Jahve) samoinicijativno i suvereno pomiruje ljudske prijestupe i pokriva ih (korijen kafar). Milost se tako ocrtava kao spasonosna sila koja slamajući svaku gordost vraća vjernika u odnos s Bogom te ga ostavlja u poniznoj i tihoj zahvalnosti otkupljenika.