A Ja ću se sjetiti Svoga Saveza s tobom iz dana tvoje mladosti i uspostavit ću ti vječni Savez.
A Ja ću se sjetiti Svoga Saveza s tobom iz dana tvoje mladosti i uspostavit ću ti vječni Savez.
Sjetit ćeš se svojih putova i posramiti se kada uzmeš svoje sestre, starije i mlađe od sebe, i Ja ću ti ih dati za kćeri, ali ne po tvome Savezu.
Ja ću uspostaviti Svoj Savez s tobom i znat ćeš da sam Ja Jahve.
da se sjetiš i postidiš te da ti se zbog tvoje sramote više ne otvore usta, kad ti oprostim sve što si učinila – Riječ je Gospodina Jahve."
Ja ću uspostaviti Svoj Savez s tobom i znat ćeš da sam Ja Jahve.
I ja ću utvrditi svoj zavjet s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod.
וַהֲקִימוֹתִי אֲנִי אֶת בְּרִיתִי אִתָּךְ וְיָדַעַתְּ כִּֽי אֲנִי יְהוָֽה
va./ha.ki.mo.Ti 'a.Ni 'et- be.ri.T/i 'i.Ta/kh ve./ya.Da.'at ki- 'a.Ni Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uspostavit ću ja [objekt] savez svoj s tobom, i znat ćeš da ja [sam] Jahve."
1. i uspostavit ću Izvornik: וַהֲקִימוֹתִי [vahakimoti] Gramatika: Glagol u Hifil binyanu (kauzativ), perfekt 1. lica jednine s konsekutivnim veznikom 'vav' (koji mijenja svršenost u budućnost). Od korijena קוּם (qum) u značenju ustati, ovdje poprima kauzativno značenje podići, uspostaviti. Značenje: Naglašava Božju inicijativu u odnosu s čovjekom. On je taj koji aktivno i suvereno 'podiže' i obnavlja savez nakon što je on sa strane naroda nepovratno prekršen.
2. ja (naglašeno) Izvornik: אֲנִי ['ani] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine. Budući da hebrejski glagol već u svom obliku sadrži lice, dodavanje ove slobodne zamjenice uz glagol služi kao snažna emfaza (naglasak). Značenje: Ističe isključivost Božjeg djelovanja naspram ljudskog neuspjeha. Spasenje i obnova odnosa ne dolaze kao nagrada za ljudsku zaslugu, već isključivo iz Božje milosti i vjernosti.
3. savez svoj Izvornik: בְּרִיתִי [beriti] Gramatika: Imenica ženskog roda בְּרִית (berit - savez, ugovor, zavjet) spojena s pronominalnim sufiksom 1. lica jednine ('moj'). Značenje: Izraz 'moj savez' u ovom kontekstu označava neopozivi, jednostrani savez milosti koji Bog nudi, nadilazeći tako stari (Sinajski) savez koji je bio temeljen na obostranim obvezama i zakonu.
4. s tobom (ž. r.) Izvornik: אִתָּךְ ['itakh] Gramatika: Prijedlog אֵת ('et - s, sa) u kombinaciji sa sufiksom 2. lica jednine ženskog roda. Oblik se izravno odnosi na Jeruzalem, koji se u Ezekielu personificira kao žena. Značenje: Pokazuje iznimnu osobnost i intimnost Božjeg odnosa. Unatoč prije opisanoj nevjeri Jeruzalema (slika duhovne preljubnice), Bog joj se iznova obraća s ponudom potpunog zajedništva.
5. i znat ćeš Izvornik: וְיָדַעַתְּ [veyada'at] Gramatika: Glagol יָדַע (yada - znati, poznati, iskusiti) u Qal binyanu, perfekt 2. lica jednine ženskog roda s konsekutivnim 'vav', što radnju smješta u budućnost. Značenje: Biblijsko spoznanje Boga nije isključivo intelektualno znanje, već duboko iskustveno i relacijsko poznavanje. Tek kroz nezasluženi oprost narod uistinu upoznaje Božju narav. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji daje postojanje Tvorba: Sveti tetragram (JHVH) je najvjerojatnije izveden iz starohebrejskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), koji znače 'biti' ili 'postati'. Njegov oblik upućuje na kauzativ ili arhaični imperfekt glagola biti. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska (3,14) Bog svoje ime objavljuje i izjednačava s izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti onaj koji ću biti), naglašavajući svoju vječnu, djelatnu i spasenjsku prisutnost uz svoj narod.
Ovaj stih (Ezekiel 16,62) predstavlja dramatičan teološki obrat i vrhunac proročkog teksta. Nakon jedne od najoštrijih biblijskih optužbi za vjersko i moralno otpadništvo, u kojoj je Jeruzalem prikazan kao nevjerna supruga, Bog iznenađujuće ne izriče konačnu presudu odbacivanja. Umjesto toga, On suvereno uspostavlja čin spasenja. Emfatičko ponavljanje prisutnosti samoga Boga ('I uspostavit ću *ja*... da *ja* sam Jahve') jasno demonstrira da obnova saveza prestaje biti uvjetovana ljudskom sposobnošću i pravednošću, oslanjajući se isključivo na Njegov nepromjenjivi karakter.
Središnja poruka krije se u završnoj 'formuli prepoznavanja' ('znat ćeš da sam ja Jahve'). Prorok ističe paradoks duhovnog rasta: najintimnije i najdublje spoznavanje Boga ne događa se uslijed čovjekove savršene poslušnosti, već isključivo kroz potresno iskustvo posve nezasluženog oproštenja. Onoga trenutka kada Bog premosti ponor ljudske nevjere i jednostrano obnovi savez, čovjek ostaje zatečen Njegovom milošću te istinski spoznaje tko On zapravo jest.