Knjiga proroka Ezekiela 31
1Jedanaeste godine, trećeg mjeseca, prvog u mjesecu, bi jedna riječ GOSPODOVA za mene: 2†Sine čovjekov, reci *faraonu, kralju Egipta, i njegovom mnoštvu: Kome sličiš ti, ti koji si tako velik? 3 Jednom čempresu, jednom cedru iz Libana koji imaše lijepe grane, stvarajući jednu sjenovitu šumu i jednog rasta tako visokog da njegov vrh bijaše među oblacima? 4Vode su mu učinile da naraste *bezdan koji ga uzraste dade teći njegovim rijekama uokolo mjesta gdje je on posađen. i šalje svoje kanale prema svim drvetima poljskim. 5Takav dakle njegov rast bijaše izdignutiji nego onaj u svih drveta poljskih, njegove grane se bijahu umnožile, njegove se grane bijahu izdužile pod utjecajem velikih voda kad su ispuštali svoje izdanke. 6 Sve ptice nebeske svijale su svoja gnijezda u njegovim granama, sve divlje zvijeri kotile su se pod njegovim granama i sva množina naroda stanovaše u njegovoj sjeni. 7On bijaše lijep svojom veličinom, obiljem svojih grana; njegovo se korijenje pružaše sve do velikih voda. 8 Cedrovi iz vrta Božjeg ne izravnavahu se s njim, čempresi ne bijahu usporedivi s granjem njegovim ni platane njegovim granama; ni jedno drvo iz vrta Božjeg ne bijaše njemu usporedivo u ljepoti. 9 Ja ga učinih lijepim obiljem njegove krošnje, sva drveta Edena koja bijahu u vrtu Božjem zavidješe mu. 10To je zašto, ovako govori Gospodin BOG: Jer si ti uzdigao svoj stas, jer je on uzdigao svoj vrh među oblake, što se digao s gordošću, 11ja ga izručujem u ruke poglavara pogana koji će s njim postupiti prema opakosti svojoj. Ja sam ga potjerao. 12Stranci, najokrutniji od pogana, njega su oborili, po tome napustili. Njegovo granje je palo po planinama i po svim velikim dolinama, njegove grane su bile polomljene u svim potocima zemlje, s vi narodi svijeta su napustili njegovu sjenu, potom ga napustili. 13Sve ptice nebeske spustile su se na njegove ostatke, sve divlje zvijeri legoše u njegove grane. 14To je da se nikakvo dobro orošeno drvo ne uzdigne se, tako da njegov vrh probije oblake, to je da se nikakvo dobro napojeno drvo podigne oholo iznad drugih. Jer svi, oni si izručeni smrti, zemlji dubina, u sred sinova ljudskih, kod onih koji silaze u jamu . 15Ovako govori Gospodin BOG: Dan kad je cedar sišao u *boravište mrtvih, ja sam primorao *Ponor da ga ožali: ja sam ga prekrio, zaustavio sam njegove rijeke i velike vodesu bile zaustavljene, što sam mu ja zamračio Liban i učinio propasti sva drveta poljska zbog njega. 16Ja sam učinio da se potresu narodi u buci pada njegova, kad ga spustih u boravište mrtvih s onima koji silaze u jamu. Sva drveta iz Edena vratiše milo za drago u zemlji dubina: drveta izabrana, najbolja u Libanu, sva ona koja su napojena vodom. 17Ona tamo također su sišla s njim u boravište mrtvih, k onima koji su bili probijeni mačem. oni bijahu njegova ruka i stanovahu u njegovoj sjeni u sred naroda. 18Kome si ti sličan, u slavi, u veličini, među drvetima Edena? Dalo ti se sići s drvetima Edena u zemlju dubina, ti ćeš biti položen u sred neobrezanih, s onima koji su bili osakaćeni mačem. Takav bi će *Faraon i svo njegovo mnoštvo proročanstvo Gospodina BOGA.“