Knjiga proroka Ezekiela 1

1Tridesete godine, četvrtoga mjeseca, petoga dana u mjesecu, dok bijah usred izgnanika na rijeci Kebaru, otvoriše se Nebesa i vidjeh viđenja Božja. 2Petoga dana u mjesecu, to bijaše peta godina izgnanstva kralja Jojakima. 3Riječ Jahvina doista dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ondje Ruka Jahvina bijaše na njemu. 4I pogledah, i gle: olujni vjetar dolazi sa sjevera, velik oblak i vatra koja plamti, a oko njega svjetlost; i iz njezine sredine, usred vatre, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5I iz njegove sredine ukazalo se obličje četiri bića. A ovo bijaše njihov izgled: imali su obličje čovjeka. 6A svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila. 7Noge njihove bijahu ravne, a stopala njihova kao stopala teleta; iskrijahu poput sjaja uglačane mjedi. 8Ispod njihovih krila, na njihove četiri strane, bijahu ljudske ruke, a lica njihova i krila njihova bijahu u njih četvero. 9Krila im bijahu spojena jedno s drugim. U hodu se ne okretahu; svako iđaše ravno pred sobom. 10A obličje njihovih lica bijaše: lice čovjeka i lice lava s desne strane u sva četiri, lice bika s lijeve strane u sva četiri te lice orla u sva četiri. 11Njihova lica i krila bijahu odozgo razdvojena; u svakoga su se dva spajala s drugim, a dva su pokrivala njihova tijela. 12Svako je išlo pravo preda se; išla su onamo kamo je duh htio ići i nisu se okretala u svom hodu. 13A obličje živih bića, njihov izgled bijaše poput gorućih žeravica vatre, poput izgleda baklji. Ona se kretala među živim bićima, vatra imaše sjaj, a iz vatre izlazaše munja. 14A živa bića jurahu i vraćahu se poput bljeska munje. 15Vidjeh živa bića, i gle, na zemlji pokraj živih bića jedan kotač, za njihova četiri lica. 16Izgled kotača i njihova izrada bijahu poput krizolita i sva četiri bijahu istoga oblika, a njihov izgled i njihova izrada bijahu kao da je kotač usred kotača. 17Na svoje četiri strane iđahu u svome hodu; ne okretahu se idući. 18Njihovi obruči bijahu visoki i strašni, a obruči sve četiriju unaokolo bijahu puni očiju. 19Kad bi bića išla, išli bi i kotači uz njih; a kad bi se bića podizala sa zemlje, podizali bi se i kotači. 20Kamo god bi duh htio ići, išli bi, onamo kamo je duh htio ići; a kotači bi se podizali uz njih, jer duh živoga bića bijaše u kotačima. 21Kad bi ona išla, išli bi; kad bi stajala, stajali bi; a kad bi se podizala sa zemlje, podizali bi se uz njih i kotači, jer duh bića bijaše u kotačima. 22A obličje nad glavama bića bijaše svod, poput izgleda strahovitoga leda, rasprostrt odozgo nad njihovim glavama. 23A ispod svoda njihova krila bijahu pružena ravno, jedno prema drugome; svakome po dva pokrivahu ih, a svakome po dva pokrivahu njihova tijela. 24I začuh zvuk njihovih krila kao huk mnogih voda, kao glas Svesilnog dok su se kretala, zvuk vreve kao zvuk logora; a kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila. 25I začu se glas sa svoda koji bijaše iznad njihovih glava; kad bi stala, opustila bi svoja krila. 26A iznad svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom poput kamena safira; a na obličju prijestolja, gore na njemu, obličje nalik izgledu čovjeka. 27I vidjeh kao sjaj užarene kovine, kao izgled vatre iznutra i uokolo; od izgleda Njegovih bokova pa naviše i od izgleda Njegovih bokova pa naniže vidjeh kao izgled vatre i sjaj svuda oko Njega. 28Kao izgled duge koja je u oblaku u kišni dan, takav bijaše izgled sjaja uokolo. To bijaše izgled obličja Slave Jahvine. Vidjeh to, padoh na lice i čuh glas onoga koji govori.