Riječ Jahvina doista dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ondje Ruka Jahvina bijaše na njemu.
Riječ Jahvina doista dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ondje Ruka Jahvina bijaše na njemu.
I pogledah, i gle: olujni vjetar dolazi sa sjevera, velik oblak i vatra koja plamti, a oko njega svjetlost; i iz njezine sredine, usred vatre, nešto nalik na sjajnu kovinu.
I iz njegove sredine ukazalo se obličje četiri bića. A ovo bijaše njihov izgled: imali su obličje čovjeka.
A svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila.
Noge njihove bijahu ravne, a stopala njihova kao stopala teleta; iskrijahu poput sjaja uglačane mjedi.
I iz njegove sredine ukazalo se obličje četiri bića. A ovo bijaše njihov izgled: imali su obličje čovjeka.
Isred njega još kao četiri životinje, koje na oči bijahu nalik na čovjeka;
וּמִתּוֹכָהּ דְּמוּת אַרְבַּע חַיּוֹת וְזֶה מַרְאֵֽיהֶן דְּמוּת אָדָם לָהֵֽנָּה
u./Mi./to.Kha/h de.Mut 'ar.Ba' chai.Yot ve./Zeh mar.'ei./Hen de.Mut 'a.Dam la./He.nah
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I iz sredine njezine obličje četiri bića, i ovo izgled njihov: obličje čovjeka njima."
1. I iz sredine njezine Izvornik: וּמִתּוֹכָהּ [u.mi.to.kha.h] Gramatika: Prijedlog 'min' (iz) spojen s imenicom 'tavekh' (sredina) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda (njezina), uz početni veznik 'vav' (i). Značenje: Ukazuje na ishodište vizije koja izranja ravno iz središta užarene vatre i oblaka spomenutih u prethodnom stihu. Naglašava kako se božanska objava očituje usred naizgled kaotičnih elemenata.
2. obličje Izvornik: דְּמוּת [de.Mut] Gramatika: Imenica ženskog roda u konstruktnom stanju (status constructus), izvedena iz glagolskog korijena 'damah' (biti sličan, nalikovati). Značenje: Ezekiel učestalo koristi ovaj pojam kako bi istaknuo neopisivost božanske vizije. On ne promatra samu duhovnu stvarnost u njenoj doslovnoj punini, već samo njenu priliku ili sličnost kojom se štiti Božja transcendentnost.
3. bića Izvornik: חַיּוֹת [chai.Yot] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini, od jednine 'chayyah' (živo biće, životinja), izvedene od korijena 'chayah' (živjeti). Značenje: Označava moćna nebeska bića (kerubine) koja podupiru nebeski svod i prijestolje. Naziv snažno ističe njihovu izvanrednu vitalnost i dinamičnost koja proizlazi iz izravne blizine Bogu kao izvoru života.
4. izgled njihov Izvornik: מַרְאֵֽיהֶן [mar.'ei./Hen] Gramatika: Imenica 'mar'eh' (izgled, pojava) s pronominalnim sufiksom 3. lica množine ženskog roda ('hen' - njihov, odnoseći se na imenicu chayyot). Značenje: Ova riječ naglašava vizualnu i zornu prirodu proročke objave. Prorok ulaže ogroman trud da ljudskim jezikom i vizualnim pojmovima prenese iskustvo koje radikalno nadilazi ljudsku zbilju.
5. čovjeka Izvornik: אָדָם ['a.Dam] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini koja označava čovjeka kao vrstu (ljudsko biće). Ovdje se koristi kao opisna odrednica uz prethodnu riječ 'obličje'. Značenje: Unatoč nadnaravnim i zastrašujućim karakteristikama ovih nebeskih bića, njihova opća struktura ili uspravan stav podsjeća na čovjeka. To stvara snažnu teološku poveznicu između čovjeka kao krune stvaranja i nebeskih dvorana.
Ovaj stih iz prve glave Knjige proroka Ezekijela (Ez 1,5) donosi prijelomni trenutak velike vizije u kojem se iz oluje, sjajnog oblaka i ognja počinju nazirati konkretni obrisi nebeskih bića. Prorok je iznimno oprezan u svom rječniku; on izbjegava tvrditi da u potpunosti razumije i doslovno vidi ta duhovna bića, te stoga umjesto direktnih opisa koristi riječi poput 'obličje' (demut) i 'izgled' (mar'eh). Takav oprez svjedoči o dubokom strahopoštovanju prema nebeskoj stvarnosti koja se ne može zarobiti ograničenim ljudskim jezikom.
Najsnažnija teološka poruka stiha leži u činjenici da ova impresivna, zastrašujuća 'živa bića', koja služe kao nosači samog božanskog prijestolja, imaju 'obličje čovjeka'. Time se implicira duboko dostojanstvo ljudskog lika u Božjem poretku. Ujedno, ova antropomorfna crta nebeskih bića anticipira kasniji prizor iz iste vizije, u kojem će na nebeskom prijestolju iznad ovih bića prorok ugledati sliku 'nalik na čovjeka' (Ez 1,26), što kršćanska tradicija usko povezuje s utjelovljenjem Riječi, Isusom Kristom.