Petoga dana u mjesecu, to bijaše peta godina izgnanstva kralja Jojakima.
Petoga dana u mjesecu, to bijaše peta godina izgnanstva kralja Jojakima.
Riječ Jahvina doista dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji Kaldejaca na rijeci Kebaru, i ondje Ruka Jahvina bijaše na njemu.
I pogledah, i gle: olujni vjetar dolazi sa sjevera, velik oblak i vatra koja plamti, a oko njega svjetlost; i iz njezine sredine, usred vatre, nešto nalik na sjajnu kovinu.
I iz njegove sredine ukazalo se obličje četiri bića. A ovo bijaše njihov izgled: imali su obličje čovjeka.
A svako je imalo četiri lica i svako od njih četiri krila.
I pogledah, i gle: olujni vjetar dolazi sa sjevera, velik oblak i vatra koja plamti, a oko njega svjetlost; i iz njezine sredine, usred vatre, nešto nalik na sjajnu kovinu.
I vidjeh, i gle, silan vjetar dolažaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorijevaše, i oko njega svjetlost, a isred ognja kao jaka svjetlost;
וָאֵרֶא וְהִנֵּה רוּחַ סְעָרָה בָּאָה מִן הַצָּפוֹן עָנָן גָּדוֹל וְאֵשׁ מִתְלַקַּחַת וְנֹגַֽהּ לוֹ סָבִיב וּמִתּוֹכָהּ כְּעֵין הַחַשְׁמַל מִתּוֹךְ הָאֵֽשׁ
va./'E.re' ve./hi.Neh Ru.ach se.'a.Rah ba.'Ah min- ha./tza.Fon 'a.Nan ga.dOl ve./'Esh mit.la.Ka.chat ve./No.gah l/o sa.Viv u./Mi./to.Kha/h ke./'Ein ha./chash.Mal mi./Tokh ha./'Esh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pogledah i gle vjetar oluje dolazi od sjevera oblak velik i vatra koja se zahvaća i svjetlost njemu uokolo i iz njezine sredine kao oko sjajnog metala iz sredine vatre."
1. vjetar oluje Izvornik: רוּחַ סְעָרָה [ruach se'arah] Gramatika: Imenička sintagma u kojoj je prva imenica (ruach) u status constructus (veznom obliku) s drugom (se'arah). Obje imenice su ženskog roda. Značenje: Riječ 'ruach' može značiti vjetar, dah ili duh. Ovdje služi kao početni element moćne teofanije (Božje objave), podsjećajući na Stvaranje i božansku silu koja intervenira u svijetu.
2. od sjevera Izvornik: מִן הַצָּפוֹן [min hatzafon] Gramatika: Prijedlog 'min' (od, iz) spojen s imenicom 'tzafon' (sjever) s određenim članom 'ha-'. Značenje: U biblijskoj tradiciji sjever često predstavlja smjer iz kojeg dolaze neprijatelji i sud. Ovdje naglašava da nadnaravna božanska sila suvereno prodire prema proroku u izgnanstvu, na području babilonskog carstva.
3. koja se zahvaća Izvornik: מִתְלַקַּחַת [mitlakachat] Gramatika: Particip ženskog roda u hitpael (povratnom) glagolskom obliku, od korijena ל-ק-ח (lakach - uzeti). Doslovno znači 'koja samu sebe uzima/zahvaća'. Značenje: Ova neobična konstrukcija opisuje vatru koja neprestano bljeska naprijed-natrag i gori unutar same sebe, simbolizirajući samodostatnu, neiscrpnu božansku energiju i nepristupačnu svetost.
4. kao oko (izgled) Izvornik: כְּעֵין [ke'ein] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao, poput) spojen s imenicom 'ajin' (oko) u status constructusu. U ovom idiomatskom izrazu znači 'poput izgleda' ili 'kao odsjaj'. Značenje: Prorok namjerno izbjegava izravan opis koristeći čestice za usporedbu. Time naglašava potpunu transcendentnost Onoga kojeg vidi, priznajući da opisuje samo odsjaj a ne samu božansku bit.
5. sjajnog metala Izvornik: הַחַשְׁמַל [hachashmal] Gramatika: Imenica muškog roda s određenim članom 'ha-'. Ovo je vrlo rijetka riječ (hapax legomenon izvan Ezekielove knjige) te se u cijeloj Bibliji javlja samo tri puta. Značenje: Pretpostavlja se da označava elektrum (leguru zlata i srebra) ili neki drugi usijani blistavi metal. Ovdje predstavlja zasljepljujući vrhunac i samu jezgru božanske slave unutar vatre.
Ovaj stih (Ezekiel 1,4) spektakularno uvodi jedno od najimpresivnijih viđenja u cijeloj Bibliji — Ezekielovu viziju Božje slave (Kavod) i nebeskih kočija (Merkava). Kroz snažnu vizualizaciju oluje, uskovitlanog oblaka, vatre koja proždire samu sebe i blistavog metala, autor prenosi neiskaziv doživljaj nadnaravne Božje svetosti i moći. Ponavljanje i neobične sintagme otkrivaju borbu proroka da zemaljskim rječnikom opiše potpuno nadzemaljsko iskustvo.
S teološkog stajališta, povijesni kontekst ove objave je revolucionaran. Bog se ne objavljuje statično u jeruzalemskom Hramu, već dolazi u vihoru prognanicima u Babilon. Pokretljiva oluja nedvosmisleno poručuje potištenom narodu da Jahve nije lokalno ograničen na jedan teritorij ili građevinu, nego je njegova suverena, spasonosna, ali i zastrašujuća prisutnost s njegovim narodom u svakom trenutku i na svakom mjestu.