I začuh zvuk njihovih krila kao huk mnogih voda, kao glas Svesilnog dok su se kretala, zvuk vreve kao zvuk logora; a kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila.
I začuh zvuk njihovih krila kao huk mnogih voda, kao glas Svesilnog dok su se kretala, zvuk vreve kao zvuk logora; a kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila.
I začu se glas sa svoda koji bijaše iznad njihovih glava; kad bi stala, opustila bi svoja krila.
A iznad svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom poput kamena safira; a na obličju prijestolja, gore na njemu, obličje nalik izgledu čovjeka.
I vidjeh kao sjaj užarene kovine, kao izgled vatre iznutra i uokolo; od izgleda Njegovih bokova pa naviše i od izgleda Njegovih bokova pa naniže vidjeh kao izgled vatre i sjaj svuda oko Njega.
Kao izgled duge koja je u oblaku u kišni dan, takav bijaše izgled sjaja uokolo. To bijaše izgled obličja Slave Jahvine. Vidjeh to, padoh na lice i čuh glas onoga koji govori.
A iznad svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom poput kamena safira; a na obličju prijestolja, gore na njemu, obličje nalik izgledu čovjeka.
I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek.
וּמִמַּעַל לָרָקִיעַ אֲשֶׁר עַל רֹאשָׁם כְּמַרְאֵה אֶֽבֶן סַפִּיר דְּמוּת כִּסֵּא וְעַל דְּמוּת הַכִּסֵּא דְּמוּת כְּמַרְאֵה אָדָם עָלָיו מִלְמָֽעְלָה
u./mi./Ma.'al la./ra.Ki.a' 'a.Sher 'al- ro.Sha/m ke./mar.'Eh 'e.ven- sa.Pir de.Mut ki.Se' ve./'Al de.Mut ha./ki.Se' de.Mut ke./mar.'Eh 'a.Dam 'a.La/v mi/l./Ma.'e.la/h
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odozgo nad svodom koji nad glavom njihovom kao izgled kamena safira obličje prijestolja i nad obličjem prijestolja obličje kao izgled čovjeka na njemu odozgo"
1. odozgo Izvornik: וּמִמַּעַל [u./mi./Ma.'al] Gramatika: Spoj veznika 've' (i), prijedloga 'min' (od) i priloga 'ma'al' (gore). Zajedno tvore značenje 'i odozgo'. Značenje: Uvodi prostornu dimenziju koja usmjerava prorokov, a time i čitateljev pogled prema gore. Označava prijelaz s opisa zemaljskih stvorenja na nebesku, božansku stvarnost.
2. svodom Izvornik: רָקִיעַ [ra.Ki.a'] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini kojoj ovdje prethodi prijedlog 'le' u značenju iznad ili prema. Dolazi od korijena koji znači 'raskivati' ili 'širiti kuckanjem'. Značenje: Svod razdvaja stvoreni svijet (živa bića) od transcendentne sfere Božjeg prijestolja. On predstavlja neprikosnovenu granicu između nebeskog i zemaljskog područja.
3. kao izgled Izvornik: כְּמַרְאֵה [ke./mar.'Eh] Gramatika: Imenica muškog roda u konstruktnom stanju (status constructus) sa spojenim prijedlogom 'ke' (kao). Doslovno znači 'kao pojava'. Značenje: Prorok učestalo koristi ovu riječ kako bi naglasio da ono što vidi nije sama božanska stvarnost, već samo njezin odraz. Time biblijski tekst čuva teološku istinu o Božjoj neopisivosti.
4. safira Izvornik: סַפִּיר [sa.Pir] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Označava dragi kamen poznat po intenzivno plavoj boji (safir ili lapis lazuli). Značenje: Ovaj kamen asocira na nebesko plavetnilo, prozirnost i čistoću. Podsjeća na sličnu teofaniju iz Knjige Izlaska, gdje je pod Božjim nogama bilo djelo poput safira.
5. obličje Izvornik: דְּמוּת [de.Mut] Gramatika: Imenica ženskog roda u konstruktnom stanju. Izvedena je iz glagolskog korijena 'damah' što znači biti sličan. Značenje: Ovaj pojam, slično kao i 'izgled', štiti Božju transcendenciju stvarajući jezičnu distancu. Prorok ne vidi samu bit, već usporedno 'obličje' prijestolja i čovjeka.
6. čovjeka Izvornik: אָדָם ['a.Dam] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Ovdje se koristi kao opća imenica za ljudsko biće, a ne kao vlastito ime Adam. Značenje: Prikazivanje figure na prijestolju u obličju čovjeka vrhunac je vizije i nagovještava posebnu povezanost Boga i čovjeka (stvorenog na Božju sliku). U kršćanskoj interpretaciji, ovo je snažna anticipacija otajstva Utjelovljenja.
Ovaj redak iz Ezekielove vizije (Ezekiel 1,26) predstavlja sami vrhunac prorokovog mističnog iskustva. Kroz pažljiv i oprezan jezik prepun usporedbi ('kao izgled', 'obličje'), prorok pokušava opisati neopisivo – slavu Božju koja počiva na nebeskom prijestolju. Uočljivo je snažno oklijevanje da se Boga i Njegovo prijestolje direktno opišu, čime tekst čuva duboko poštovanje prema Božjoj transcendenciji, svetosti i nedokučivosti za ljudski um.
Najznačajniji teološki element stiha je pojava božanske figure u 'obličju čovjeka' na prijestolju. Ovo antropomorfno viđenje ne degradira Boga, već naprotiv, naglašava Njegovu osobnu narav i spremnost na interakciju sa stvorenim svijetom. U kasnijoj kršćanskoj teologiji i interpretaciji, ova prorokova vizija ljudske figure uronjene u božansku slavu snažno se povezuje s kristologijom, shvaćena kao prefiguracija Isusa Krista i Utjelovljenja u kojem se savršeno sjedinjuju božanska i ljudska narav.