A obličje nad glavama bića bijaše svod, poput izgleda strahovitoga leda, rasprostrt odozgo nad njihovim glavama.
A obličje nad glavama bića bijaše svod, poput izgleda strahovitoga leda, rasprostrt odozgo nad njihovim glavama.
A ispod svoda njihova krila bijahu pružena ravno, jedno prema drugome; svakome po dva pokrivahu ih, a svakome po dva pokrivahu njihova tijela.
I začuh zvuk njihovih krila kao huk mnogih voda, kao glas Svesilnog dok su se kretala, zvuk vreve kao zvuk logora; a kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila.
I začu se glas sa svoda koji bijaše iznad njihovih glava; kad bi stala, opustila bi svoja krila.
A iznad svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom poput kamena safira; a na obličju prijestolja, gore na njemu, obličje nalik izgledu čovjeka.
I začuh zvuk njihovih krila kao huk mnogih voda, kao glas Svesilnog dok su se kretala, zvuk vreve kao zvuk logora; a kad bi se zaustavila, spustila bi svoja krila.
I čujah huku krila njihovijeh kad iđahu kao da bješe huka velike vode, kao glas svemogućega i kao graja u okolu; i kad stajahu, spuštahu krila.
וָאֶשְׁמַע אֶת קוֹל כַּנְפֵיהֶם כְּקוֹל מַיִם רַבִּים כְּקוֹל שַׁדַּי בְּלֶכְתָּם קוֹל הֲמֻלָּה כְּקוֹל מַחֲנֶה בְּעָמְדָם תְּרַפֶּינָה כַנְפֵיהֶֽן
va./'esh.Ma' 'et- Kol kan.fei./Hem ke./kOl Ma.yim ra.Bim ke./kol- sha.Dai be./lekh.Ta/m Kol ha.mu.Lah ke./Kol ma.cha.Neh be./'a.me.Da/m te.ra.Pei.nah khan.fei./Hen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I-čuh zvuk krila-njihovih kao-zvuk voda mnogih kao-glas Svesilnoga u-hodu-njihovom, zvuk vreve kao-zvuk logora; u-stajanju-njihovom opuštahu krila-njihova."
1. I čuh Izvornik: וָאֶשְׁמַע [va'eshma'] Gramatika: Waw konsekutivni s imperfektom prvog lica jednine u osnovnom (Qal) stemu glagola 'shama' (čuti, slušati). Ovaj oblik izražava narativnu, povijesnu prošlost tipičnu za hebrejske izvještaje. Značenje: Izražava prorokovo neposredno, subjektivno iskustvo Božje objave. Sluh ovdje privremeno preuzima primat nad vidom, naglašavajući da se nebeska stvarnost prvo doživljava kao zastrašujuća prisutnost i sila.
2. voda mnogih Izvornik: מַיִם רַבִּים [mayim rabbim] Gramatika: Imenica 'mayim' (voda) stoji u množini s pridjevom 'rabbim' (mnogi, silni, veliki). Značenje: Frazem 'mnoge vode' u drevnom Bliskom istoku i Bibliji često simbolizira silnu, neukrotivu i kaotičnu moć mora. Ovdje ilustrira zaglušujuću, veličanstvenu buku božanskih bića koja ulijeva strahopoštovanje.
3. u hodu njihovom Izvornik: בְּלֶכְתָּם [belechtam] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, pri) spojen s infinitivom konstruktom glagola 'halakh' (ići, hodati) i pronominalnim sufiksom trećeg lica muškog roda množine. Značenje: Označava trajnu dinamiku nebeskih bića koja prate Božje prijestolje. Njihovo kretanje (hod) nije tiho, već potresa cijeli svemir, noseći božansku prisutnost.
4. zvuk vreve (buke) Izvornik: קוֹל הֲמֻלָּה [kol hamullah] Gramatika: Genitivna veza (status constructus) imenice 'kol' (zvuk, glas) i 'hamullah' (vreva, nemir, metež). 'Hamullah' je vrlo rijetka imenica u hebrejskoj Bibliji. Značenje: Prenosi ideju goleme aktivnosti, kaosa ili bitke, pojačavajući zastrašujući dojam Božje vojske (logora) koja se kreće s nesagledivom silom.
5. u stajanju njihovom Izvornik: בְּעָמְדָם [be'omedam] Gramatika: Prijedlog 'be' spojen s infinitivom konstruktom glagola 'amad' (stajati) i pronominalnim sufiksom. Čini direktan gramatički i semantički kontrast prethodnom 'belechtam' (u hodu njihovom). Značenje: Pokazuje potpunu podložnost i disciplinu nebeskih bića. Usprkos njihovoj nevjerojatnoj moći i buci dok se kreću, ona istog trena staju i utihnu na zapovijed.
6. opuštahu krila svoja Izvornik: תְּרַפֶּינָה כַנְפֵיהֶֽן [terappeinah khanfeihen] Gramatika: Glagol 'raphah' u Piel imperfektu 3. lica množine ženskog roda (slaže se s imenicom 'kanaf' - krilo, koja je ženskog roda). Znači olabaviti, opustiti, pustiti da padne. Značenje: Spuštanje krila označava prestanak kretanja i utišavanje zaglušujuće buke. Ovaj čin stvara potpunu, iščekujuću tišinu kako bi se mogao čuti Božji glas s prijestolja iznad njih. Imena: - Šadaj (Svesilni) [שַׁדַּי / Shaddai] (osoba) Znači: Planinski (Bog planine) ili Onaj koji uništava / Svemogući Tvorba: Etimologija je nesigurna, ali se najčešće povezuje s akadskom riječi 'shadu' (planina), pri čemu bi sufiks '-ai' tvorio značenje 'Gospodar planine'. Druga teorija ga veže uz hebrejski korijen 'shadad' (opustošiti, uništiti) kao izraz moći, ili 'shad' (dojka) kao izraz Božje skrbi koja daje život.
Ovaj stih predstavlja jedan od najživopisnijih opisa teofanije (Božjeg ukazanja) u Starom zavjetu. Ezekiel koristi maksimalistički jezik i snažne, gotovo zastrašujuće zvučne metafore kako bi dočarao nesagledivu moć nebeskih bića (kerubina) i Božje kočije (Merkabe). Uspoređujući zvuk njihovih krila sa silom podivljalih voda, zaglušujućom bukom ogromne vojske i samim glasom Svemogućega (El Šadaj), prorok naglašava suverenitet i transcedentnu slavu božanske prisutnosti.
Posebnu teološku i literarnu vrijednost nosi dinamika kontrasta na kraju stiha. Prijelaz iz apokaliptične buke kretanja u apsolutnu tišinu mirovanja kada stvorenja 'opuštaju svoja krila' ukazuje na savršeni red i pokornost nebeske vojske pred Bogom. Buka stvorenja prestaje kako bi ustupila mjesto daleko važnijem fenomenu - tišini iz koje će progovoriti sam Bog s prijestolja koje se nalazi iznad njih.