Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana u mjesecu, bi mi upućena Riječ Jahvina:
Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana u mjesecu, bi mi upućena Riječ Jahvina:
"Sine čovječji, reci faraonu, kralju Egipta, i njegovu mnoštvu: 'Kome si sličan u svojoj veličini?
Gle, Asirija bijaše cedar u Libanonu, lijepih grana, sjenovite šume i visoka stasa, a među gustim granama bijaše mu krošnja.
Vode ga uzgojiše, bezdan ga uzvisi; svoje rijeke pusti da teku uokolo njegova nasada, a svoje kanale posla k svim poljskim stablima.
"Sine čovječji, reci faraonu, kralju Egipta, i njegovu mnoštvu: 'Kome si sličan u svojoj veličini?
Sine čovječji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u veličini svojoj?
בֶּן אָדָם אֱמֹר אֶל פַּרְעֹה מֶֽלֶךְ מִצְרַיִם וְאֶל הֲמוֹנוֹ אֶל מִי דָּמִיתָ בְגָדְלֶֽךָ
ben- 'a.Dam 'e.Mor 'el- par.'Oh Me.lekh- mitz.Ra.yim ve./'el- ha.mo.N/o 'el- mi da.Mi.ta ve./ga.de.Le./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"sin čovjeka reci prema faraonu kralju Egipta i prema mnoštvu njegovom prema kome naličiš u veličini tvojoj"
1. sin čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben- 'a.Dam] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus). Označava doslovno smrtno, krhko ljudsko biće proizašlo od Adama (zemlje). Značenje: Karakterističan naslov kojim se Bog obraća proroku Ezekijelu, naglašavajući njegovu smrtnost i neznatnost u izravnom kontrastu s božanskom moći, ali i faraonovom ohološću.
2. reci Izvornik: אֱמֹר ['e.Mor] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, imperativ, drugo lice jednine muškog roda od korijena אָמַר (reći). Značenje: Zapovijed koja ističe prorokovu ulogu kao puke produžene ruke i glasnika Jahvina. Njegov zadatak je beskompromisno prenijeti osudu bez obzira na zemaljski autoritet onoga kome se obraća.
3. mnoštvu njegovom Izvornik: הֲמוֹנוֹ [ha.mo.N/o] Gramatika: Imenica jednine s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine muškog roda, izvedena od korijena הָמָה (bučiti, hučati). Značenje: Odnosi se na nepregledne, hvalisave mase egipatskog naroda, njihovu vojnu silu i bogatstvo koje je faraonu davalo lažni osjećaj božanske nadmoći i sigurnosti.
4. prema kome Izvornik: אֶל מִי ['el- mi] Gramatika: Prijedlog אֶל (prema, do) spojen s upitnom zamjenicom מִי (tko). Značenje: Uvodi provokativno retoričko pitanje. Bog time potiče faraona da promisli o svojoj slavi kroz prizmu povijesti i drugih velikih carstava koja su jednako tako propala.
5. naličiš Izvornik: דָּמִיתָ [da.Mi.ta] Gramatika: Glagol u Qal binyanu, perfekt, drugo lice jednine muškog roda od korijena דָמָה (biti sličan, nalikovati). Značenje: Ova usporedba služi kao ironično ogledalo; faraon je pozvan da se usporedi s nekada slavnom Asirijom, asocirajući time da će nužno podijeliti njezinu tragičnu sudbinu propasti.
6. u veličini tvojoj Izvornik: בְגָדְלֶֽךָ [ve./ga.de.Le./kha] Gramatika: Imenica גֹּדֶל (veličina) s prijedlogom בְ (u) te pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Ovdje je uslijed spirantizacije prijedlog zabilježen kao 've'. Značenje: Odnosi se na faraonovu aroganciju i političku moć. Ističe srž teološkog problema teksta, jer ljudska nadmenost i postavljanje sebe na mjesto Boga uvijek priziva božanski sud. Imena: - Faraon [פַּרְעֹה / par.'Oh] (osoba) Znači: velika kuća Tvorba: Dolazi iz staroegipatskog 'pr-ꜥꜣ', što doslovno znači 'velika kuća' (odnosno kraljevska palača). S vremenom se naziv počeo metonimijski koristiti kao vladarska titula, a u Bibliji često funkcionira i tretira se kao vlastito ime.
- Egipat [מִצְרַיִם / mitz.Ra.yim] (pokrajina) Znači: dva tjesnaca / dvije tvrđave Tvorba: Riječ dolazi iz semitskog korijena za granicu, tjesnac ili utvrdu ('m-tz-r'). Hebrejski oblik ima dualni nastavak (-ayim), čime je jezično obilježena geografska i politička podjela zemlje na Gornji i Donji Egipat.
Stih iz Ezekiela 31:2 otvara proročku osudu kroz oštar božanski prijekor egipatskom faraonu i njegovom oholom carstvu. Kroz naslov 'sin čovječji', Bog podsjeća proroka na vlastitu ljudsku skromnost kao oštar kontrast u odnosu na nadutog 'kralja Egipta'. Retoričkim pitanjem o faraonovoj veličini, započinje jedna od najmoćnijih biblijskih alegorija: usporedba oholog vođe sa slavnim, ali sada srušenim cedar-drvetom (Asirskim Carstvom). Poruka je jasna – koliko god jedan čovjek ili narod imali podanika i vojnog bogatstva, pred suverenim Bogom su bespomoćni.
Ovo je snažno teološko upozorenje protiv idolatriranja ljudske vlasti i arogancije. Faraon, koji se smatrao izjednačenim s bogovima, prisiljen je suočiti se sa stvarnošću svoje prolaznosti. Povijest pada ranijih velikih carstava ovdje služi kao dokaz i božanska presuda: svaka zemaljska vlast koja se u svojoj 'veličini' uzdigne iznad zadanih ljudskih okvira, biti će ponižena i prepuštena istom, neizbježnom sudu.