Stranci, najokrutniji među narodima, posjekoše ga i ostaviše. Po planinama i svim dolinama padoše njegove grane, a njegove se hvoje slomiše po svim uvalama zemlje. Svi narodi zemlje odstupiše iz njegove sjene i napustiše ga.
Stranci, najokrutniji među narodima, posjekoše ga i ostaviše. Po planinama i svim dolinama padoše njegove grane, a njegove se hvoje slomiše po svim uvalama zemlje. Svi narodi zemlje odstupiše iz njegove sjene i napustiše ga.
Na njegovu palom deblu prebivat će svaka ptica Nebeska i na njegovim će granama biti svaka poljska zvijer.
Zato da se nijedno stablo uz vodu ne uzvisi u svojoj visini, niti digne svoju krošnju među gusto granje, i da u svojoj visini uz njih ne stoji nijedno koje pije vodu. Jer svi su oni predani smrti, u donju zemlju, usred sinova ljudskih, k onima koji silaze u jamu.
Ovako govori Jahve Gospod: "U dan njegova silaska u Podzemlje prouzročih žalovanje, pokrih nad njim bezdan, zadržah njegove rijeke te se zaustaviše mnoge vode. Zamračih zbog njega Libanon i sva poljska stabla zbog njega klonuše.
Od zvuka njegova pada potresoh narode, kad ga spustih u Podzemlje s onima koji silaze u jamu. I utješiše se u donjoj zemlji sva stabla Edena, odabrana i najbolja u Libanonu, sva koja piju vodu.
Zato da se nijedno stablo uz vodu ne uzvisi u svojoj visini, niti digne svoju krošnju među gusto granje, i da u svojoj visini uz njih ne stoji nijedno koje pije vodu. Jer svi su oni predani smrti, u donju zemlju, usred sinova ljudskih, k onima koji silaze u jamu.
Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu.
לְמַעַן אֲשֶׁר לֹא יִגְבְּהוּ בְקוֹמָתָם כָּל עֲצֵי מַיִם וְלֹֽא יִתְּנוּ אֶת צַמַּרְתָּם אֶל בֵּין עֲבֹתִים וְלֹֽא יַעַמְדוּ אֵלֵיהֶם בְּגָבְהָם כָּל שֹׁתֵי מָיִם כִּֽי כֻלָּם נִתְּנוּ לַמָּוֶת אֶל אֶרֶץ תַּחְתִּית בְּתוֹךְ בְּנֵי אָדָם אֶל יוֹרְדֵי בֽוֹר
le.Ma.'an 'a.Sher lo'- yig.be.Hu ve./ko.ma.Ta/m kol- 'a.tzei- Ma.yim ve./lo'- yi.te.Nu 'et- tza.mar.Ta/m 'el- bein 'a.vo.Tim ve./lo'- ya.'am.Du 'e.lei./Hem be./ga.ve.Ha/m kol- Sho.tei Ma.yim ki- khu.La/m ni.te.Nu la./Ma.vet 'el- 'E.retz tach.Tit be./Tokh be.Nei 'a.Dam 'el- Yor.dei Vor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"radi toga da ne uzvise se u visini svojoj sva drveća vode i ne stave krošnju svoju k među gusto granje i ne stoje k njima u visini njihovoj svi koji piju vodu jer svi oni predani su smrti u zemlju donju usred sinova čovjeka k onima koji silaze jamu"
1. ne uzvise se Izvornik: לֹא יִגְבְּהוּ [lo' yig.be.Hu] Gramatika: Negacija uz glagol u imperfektu trećeg lica množine (korijen גָּבַהּ, gavah). Izražava negativnu namjeru ili svrhu kada slijedi nakon veznika za namjeru. Značenje: Ukazuje na aroganciju i oholost koje Bog osuđuje. Slika drveta koje raste visoko metafora je za ljudski ponos vlastitom moći i zaborav ovisnosti o Bogu.
2. sva drveća vode Izvornik: כָּל עֲצֵי מַיִם [kol- 'a.tzei- Ma.yim] Gramatika: Imenica 'drvo' (ets) u množini i konstruktnom stanju vezana uz imenicu 'voda' (mayim). Značenje: Odnosi se na drveće posađeno uz obilne vode, što je uobičajeni simbol za blagoslov, napredak i snagu u Bibliji. Ovdje služi kao podsjetnik da i najbogatiji narodi, blagoslovljeni resursima, mogu pasti zbog svog ponosa.
3. gusto granje Izvornik: עֲבֹתִים ['a.vo.Tim] Gramatika: Imenica u množini od korijena עָבַת (avat), što znači ispreplitati, ili עָב (av) što znači oblak. Značenje: Visoko i debelo isprepleteno granje naglašava neprobojnost i silinu. Ono predstavlja prividnu sigurnost velikih carstava koja misle da su neosvojiva i moćna.
4. svi koji piju vodu Izvornik: כָּל שֹׁתֵי מָיִם [kol- Sho.tei Ma.yim] Gramatika: Particip aktivni u množini, konstruktno stanje glagola 'shatah' (piti) uz imenicu 'voda'. Značenje: Odnosi se na sva stvorenja (ili vladare i narode) koja se hrane i žive od Božjih darova. Ističe upozorenje da nitko od onih koji ovise o Božjoj opskrbi ne smije postati ohol zbog svoje veličine.
5. u zemlju donju Izvornik: אֶל אֶרֶץ תַּחְתִּית ['el- 'E.retz tach.Tit] Gramatika: Prijedlog smjera uz imenicu ženskog roda 'zemlja' i pridjev koji označava ono što je na dnu, najniže. Značenje: To je izraz za Šeol, biblijsko Podzemlje, svijet mrtvih. Naglašava konačnu i poniznu sudbinu oholih - smrt, propadanje i izjednačavanje u mraku sa svim smrtnicima.
6. k onima koji silaze (u) jamu Izvornik: אֶל יוֹרְדֵי בֽוֹר ['el- Yor.dei Vor] Gramatika: Prijedlog uz particip aktivni glagola 'yarad' (sići) u konstruktnom stanju s imenicom 'bor' (jama, grob). Značenje: Snažna metafora za odlazak u smrt. Ponovno upozorava da se nijedan vladar ni narod, bez obzira na snagu na zemlji, ne može izdići iznad zajedničke ljudske smrtnosti. Imena: - Adam (čovjek) [אָדָם / 'a.Dam] (osoba) Znači: čovjek, zemljani (onaj koji je od zemlje) Tvorba: Povezano s hebrejskom riječju 'adamah' (אֲדָמָה) koja označava zemlju, prah zemaljski ili crvenicu. Tekst objašnjava: Ime izravno ukazuje na njegovo podrijetlo i stvaranje iz praha zemaljskog (Postanak 2,7).
Ovaj stih (Ezekiel 31,14) predstavlja središte proročke alegorije i osude protiv egipatskog faraona. Uspoređujući moćne narode s veličanstvenim drvećem, Bog šalje snažno upozorenje protiv oholosti i arogancije. Temeljna je poruka podsjetnik na ljudsku smrtnost: bez obzira na zemaljsku moć, resurse ili vlast (simboliziranu vodom i visinom), nitko nije izuzet od konačnog pada u 'donju zemlju' (Šeol). Pred Bogom, svi moćnici završavaju u grobnoj jami, dijeleći sudbinu svakog 'sina Adamovog' – time se pokazuje da nijedno carstvo ne traje vječno, već sva u potpunosti ovise o Stvoritelju.