Početna ›

Ezekiel 20,12 — Knjiga proroka Ezekiela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Izvedoh ih iz zemlje Egipta i dovedoh ih u pustinju.

Dadoh im Svoje Odredbe i obznanih im Svoje Zakone, koje će čovjek vršiti i po njima živjeti.

Također im dadoh Svoje subote da budu znak između Mene i njih, kako bi znali da ih Ja, Jahve, posvećujem.

Ali dom se Izraelov pobuni protiv Mene u pustinji: nisu hodili po Mojim Odredbama i prezreli su Moje Zakone, po kojima čovjek živi ako ih vrši, a Moje su Subote silno oskvrnuli. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih u pustinji, kako bih ih istrijebio.

Ali učinih to radi Svog Imena, da ne bude oskvrnjeno pred očima naroda pred kojima ih izvedoh.

Biblija

Također im dadoh Svoje subote da budu znak između Mene i njih, kako bi znali da ih Ja, Jahve, posvećujem.

Daničić-Karadžić

I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.

Original

וְגַם אֶת שַׁבְּתוֹתַי נָתַתִּי לָהֶם לִהְיוֹת לְאוֹת בֵּינִי וּבֵֽינֵיהֶם לָדַעַת כִּי אֲנִי יְהוָה מְקַדְּשָֽׁם

Izgovor

ve./Gam 'et- sha.be.to.Ta/i na.Ta.ti la./Hem li/h.Yot le./'ot bei./Ni u./vei.nei./Hem la./Da.'at ki 'a.Ni Yah.weh me.ka.de.Sha/m

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I također subote svoje dadoh njima da budu za znak između mene i između njih da znaju da ja Jahve posvećujem ih"

Analiza

1. subote svoje Izvornik: שַׁבְּתוֹתַי [sha.be.to.Ta/i] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini, sa sufiksom za 1. lice jednine ('moje'). Dolazi od korijena š-b-t koji znači prestati, stati, počinuti. Značenje: Subota (šabat) se ovdje ne predstavlja samo kao dan pasivnog odmora, već kao sveto vrijeme koje izričito pripada Bogu ('moje'). Naglašava se Božje vlasništvo nad vremenom.

2. dadoh Izvornik: נָתַתִּי [na.Ta.ti] Gramatika: Glagol u perfektu (qal), 1. lice jednine. Korijen n-t-n znači dati, predati ili postaviti. Značenje: Ova riječ prikazuje subotu kao dar i privilegij, a ne kao puku zakonsku obvezu ili teret. Bog aktivno daruje dio svog svetog odmora svom narodu.

3. za znak Izvornik: לְאוֹת [le./'ot] Gramatika: Imenica 'ot (znak, znamenje, čudo) s prijedlogom l- (za). Značenje: U biblijskoj teologiji znak ('ot) je vidljivi podsjetnik na savez. Kao što je duga znak Noinog, a obrezanje Abrahamovog saveza, subota je trajni znak saveza između Boga i Izraela.

4. da znaju Izvornik: לָדַעַת [la./Da.'at] Gramatika: Infinitiv konstruktni (qal) glagola jada' (znati), spojen s prijedlogom l- (za, da bi). Značenje: Biblijsko 'znanje' (jada') nikada nije samo intelektualno prikupljanje informacija, već duboko, relacijsko i iskustveno poznavanje. Držanje šabata je put k dubljem odnosu s Bogom.

5. posvećujem ih Izvornik: מְקַדְּשָֽׁם [me.ka.de.Sha/m] Gramatika: Particip aktivni (piel) glagola kadaš (biti svet, odvojiti) sa sufiksom za 3. lice množine. Doslovno znači 'njihov posvetitelj' ili 'koji ih posvećujem'. Značenje: Ukazuje na to da svetost ne dolazi od ljudskog truda ili religijskih zasluga. Bog je taj koji aktivno djeluje, odvaja i posvećuje svoj narod. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje da bude Tvorba: Božje osobno ime, najvjerojatnije izvedeno iz arhaičnog ili kauzativnog oblika hebrejskog glagola 'hajah' (biti, postati). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), povezujući ga izravno s glagolom 'biti'.

Zaključak

Ovaj stih (Ezekiel 20:12) snažno naglašava teološku svrhu subote kao najvidljivijeg znaka saveza između Boga i Njegovog naroda. Subota je ovdje prikazana kao izričit Božji dar, a ne kao pravni teret. Ona je vremenski sakrament kroz koji zajednica redovito obnavlja svoje sjećanje na Savez.

Središnja misao stiha je da kroz držanje šabata Izrael uči relacijski i iskustveno spoznavati (jada') Boga. Šabat ih trajno podsjeća da njihova svetost i posebnost ne proizlaze iz njihovih vlastitih djela ili moralnih napora, već isključivo od Jahve, njihovog posvetitelja. Prekidom rada Izrael priznaje svoju potpunu ovisnost o Bogu koji ih spašava i posvećuje.