Ali oni se pobuniše protiv Mene i ne htjedoše Me slušati; nitko ne odbaci gadosti pred svojim očima niti ostavi egipatske kumire. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih i iskaliti Svoju Srdžbu na njima usred egipatske zemlje.
Ali oni se pobuniše protiv Mene i ne htjedoše Me slušati; nitko ne odbaci gadosti pred svojim očima niti ostavi egipatske kumire. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih i iskaliti Svoju Srdžbu na njima usred egipatske zemlje.
Ali učinih to radi Svog Imena, da se ne oskvrni pred očima naroda među kojima su bili, pred čijim im se očima obznanih da ih izvedem iz zemlje egipatske.
Izvedoh ih iz zemlje Egipta i dovedoh ih u pustinju.
Dadoh im Svoje Odredbe i obznanih im Svoje Zakone, koje će čovjek vršiti i po njima živjeti.
Također im dadoh Svoje subote da budu znak između Mene i njih, kako bi znali da ih Ja, Jahve, posvećujem.
Izvedoh ih iz zemlje Egipta i dovedoh ih u pustinju.
I izvedoh ih iz zemlje Misirske, i dovedoh ih u pustinju.
וָאֽוֹצִיאֵם מֵאֶרֶץ מִצְרָיִם וָאֲבִאֵם אֶל הַמִּדְבָּֽר
va./'o.tzi.'E/m me./'E.retz mitz.Ra.yim va./'a.vi.'E/m 'el- ha./mid.Bar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izvedoh ih iz zemlje Egipat i dovedoh ih u pustinju"
1. I izvedoh ih Izvornik: וָאֽוֹצִיאֵם [va'otzi'em] Gramatika: Glagol korijena yod-tsade-alef (יָצָא, izaći) u Hifil (uzročnoj) konjugaciji. Nalazi se u 1. licu jednine imperfekta s vav-konsekutivom (koji radnju prebacuje u prošlost) i sadrži pronominalni sufiks za 3. lice množine. Značenje: Teološki naglašava Božju neposrednu i snažnu inicijativu u spasenju. Izrael se nije oslobodio vlastitom snagom, nego ga je Bog kao glavni akter povijesti uzrokovao da izađe.
2. iz zemlje Izvornik: מֵאֶרֶץ [me'eretz] Gramatika: Prijedlog 'min' (od, iz) koji se asimilirao s imenicom 'eretz' (zemlja). Imenica je ovdje u konstruktnom (spojenom) stanju s imenom koje slijedi. Značenje: Označava točku polazišta i odvajanje. Ukazuje na radikalan prekid sa starim načinom života u mjestu ropstva.
3. i dovedoh ih Izvornik: וָאֲבִאֵם [va'avi'em] Gramatika: Glagol korijena bet-vav-alef (בּוֹא, ući, doći) u Hifil (uzročnoj) konjugaciji. Kao i prvi glagol, u 1. je licu jednine imperfekta s vav-konsekutivom i sufiksom 3. lica množine. Značenje: Pokazuje da Izlazak nije samo bijeg 'od nečega', već osmišljeno putovanje 'prema nečemu'. Bog vodi narod s jasnim ciljem i na odredištima osigurava svoju prisutnost.
4. pustinju Izvornik: הַמִּדְבָּֽר [ha-midbar] Gramatika: Imenica muškog roda s prefiksiranim određenim članom 'ha' i prijedlogom smjera impliciranim iz prethodnog konteksta. Određeni član ukazuje na točno određenu, poznatu Sinajsku pustinju. Značenje: Pustinja (midbar) ovdje teološki funkcionira kao mjesto pročišćenja, susreta s Bogom i sklapanja Saveza. To je prostor potpune ovisnosti o Božjoj providnosti u kojem se oblikuje identitet naroda. Imena: - Egipat [מִצְרָיִם / mitzrayim] (pokrajina / narod) Znači: Dvije tjesnine, dvostruki tjesnaci ili utvrde. Tvorba: Završava na dualni nastavak '-ayim', što se u jezičnoj etimologiji najčešće objašnjava kao referenca na Gornji i Donji Egipat. Drugi mogući korijen 'tzur' (utvrda, opsada, tjesnac) simbolički odražava stanje sužanjstva i stisnutosti.
Ovaj kratki stih (Ezekiel 20:10) sažima temeljni povijesno-spasenjski događaj starozavjetnog Izraela: Egzodus. Korištenjem dvaju uzročnih (Hifil) glagola u prvom licu jednine ('izvedoh', 'dovedoh'), tekst nedvosmisleno stavlja Boga u središte radnje kao suverenog osloboditelja i voditelja. Čin oslobođenja prikazan je u dva koraka – izbavljenju iz starog stanja ropstva (Egipat) te uvođenju u novo stanje formacije.
Pustinja pritom ne predstavlja konačni cilj, već neizbježan tranzicijski (liminalni) prostor. U tom surovom ambijentu, oslobođenom svake ljudske sigurnosti, Izrael se uči potpunom oslanjanju na Boga. Egzodus iz 'zemlje utvrda i tjeskobe' (Egipta) u prostranstvo pustinje zapravo je priprava srca naroda za sklapanje Saveza koji će prethoditi konačnom ulasku u Obećanu zemlju.