A jednogodišnje janje bez mane prinosit ćeš svakoga dana Jahvi kao žrtvu paljenicu; prinosit ćeš ga svakoga jutra.
A jednogodišnje janje bez mane prinosit ćeš svakoga dana Jahvi kao žrtvu paljenicu; prinosit ćeš ga svakoga jutra.
A uz njega ćeš svakoga jutra prinositi Prinos: šestinu efe i trećinu hina ulja da se ovlaži fino brašno; stalan Prinos Jahvi prema vječnim Uredbama.
Pripremat će janje, prinos i ulje svako jutro kao trajnu paljenicu.
Ovako govori Jahve Gospod: "Ako knez dade dar kojemu od svojih sinova, to je njegova baština i pripast će njegovim sinovima; to je njihov posjed u baštini.
A ako dade dar od svoje baštine jednome od svojih slugu, pripadat će mu do godine oslobođenja, a tada će se vratiti knezu; samo će njegova baština pripasti njegovim sinovima.
Pripremat će janje, prinos i ulje svako jutro kao trajnu paljenicu.
I tako neka prinose jagnje i dar i ulje svako jutro, žrtvu paljenicu svagdašnju.
יַעֲשׂוּ אֶת הַכֶּבֶשׂ וְאֶת הַמִּנְחָה וְאֶת הַשֶּׁמֶן בַּבֹּקֶר בַּבֹּקֶר עוֹלַת תָּמִֽיד
va.'a.su 'et- ha./Ke.ves ve./'Et ha./min.Chah ve./'Et ha./She.men ba./Bo.ker ba./Bo.ker o.Lat ta.Mid
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pripremat će [obj.] janje i [obj.] prinos i [obj.] ulje ujutro ujutro, paljenicu trajnu."
1. pripremat će (neka pripremaju) Izvornik: יַעֲשׂוּ [ya'asu] Gramatika: Glagol 'asah' (činiti, napraviti, pripremiti), Qal imperfekt, 3. lice množine. Ovdje se imperfekt koristi za izražavanje trajne radnje u budućnosti ili zapovijedi (neka pripremaju). Značenje: Označava svetu obvezu i kontinuirano djelovanje svećenika u brizi za žrtvenik. Sugerira ne samo puko prinošenje žrtve, već pažljivu, propisanu pripremu bogoslužja.
2. janje Izvornik: הַכֶּבֶשׂ [ha-keves] Gramatika: Imenica muškog roda jednine s određenim članom 'ha-'. Ukazuje na točno određenu vrstu životinje propisanu za ovu svrhu. Značenje: Janje je bilo središnji element svakodnevne žrtve pomirenja u hramskom kultu. Kao bezazlena i čista životinja, predstavlja savršenu žrtvu koja se u kršćanskoj teologiji promatra kao preteča Krista.
3. prinos (žitnu žrtvu) Izvornik: הַמִּנְחָה [ha-minchah] Gramatika: Imenica ženskog roda jednine s određenim članom. Često nosi specifično značenje beskrvne, odnosno žitne žrtve. Značenje: Ova žrtva predstavlja posvećenje plodova ljudskoga rada i zahvalnost Bogu na darovima zemlje. Redovito je pratila žrtvu paljenicu, nadopunjujući predanje života predanjem rada i opstanka.
4. ujutro ujutro (svako jutro) Izvornik: בַּבֹּקֶר בַּבֹּקֶר [ba-boker ba-boker] Gramatika: Imenica 'boker' (jutro) s inseparabilnim prijedlogom 'be' (u) i asimiliranim određenim članom. Ponavljanje iste riječi na hebrejskom izražava distributivnost (baš svako jutro) ili služi za pojačavanje obveze. Značenje: Ističe nužnost svakodnevne obnove saveza prije početka ikakvog drugog rada. Posvećenje prvog dijela dana Bogu simbolizira Božje prvenstvo nad vremenom i cijelim ljudskim životom.
5. paljenicu trajnu Izvornik: עוֹלַת תָּמִֽיד ['olat tamid] Gramatika: Imenica 'olah' (paljenica) stoji u konstruktnom stanju (status constructus) te je izravno povezana s prilogom/imenicom 'tamid' (trajno, neprestano). Značenje: Riječ 'olah' dolazi od korijena koji znači 'uzlaziti', jer sva žrtva izgara i njen dim uzlazi Bogu kao izraz potpunog predanja. Dodatak 'tamid' naglašava da to nije jednokratni čin, već vječno i neprekidno štovanje koje čuva Božju prisutnost među narodom.
Ovaj stih, dio Ezekielovog viđenja novog Hrama i obnovljenog bogoštovlja (Ezekiel 46:15), snažno naglašava nužnost apsolutnog poretka, redovitosti i vjernosti u odnosu s Bogom. Temelj tog odnosa izražava se kroz svakodnevno žrtvovanje janjeta, brašna i ulja, što obuhvaća potpunu žrtvu živoga (životinja) i plodova ljudskoga truda (žito, ulje).
Ponavljanjem fraze 'ujutro, ujutro', tekst inzistira na ritmu obnove, gdje se svakim novim svitanjem narod iznova predaje svome Stvoritelju. Koncept 'paljenice trajne' ('olat tamid') predstavlja teološko srce hramskog kulta: neprestanu težnju čovjeka k nebu i trajnu molitvu koja uspostavlja trajnu vezu između ljudske prolaznosti i Božje vječnosti.