Početna ›

Ezekiel 44,20 — Knjiga proroka Ezekiela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Laneni turbani bit će na njihovim glavama i lanene hlače na njihovim bokovima; neće se opasivati u znoju.

Pri izlasku u vanjsko dvorište, pred narod, svući će haljine u kojima služe i odložiti ih u odajama Svetišta. Obući će druge haljine, kako svojim haljinama ne bi posvetili narod.

Glave svoje neka ne briju i dugu kosu neka ne puštaju, nego neka uredno šišaju kosu svoju.

I nijedan svećenik neće piti vina pri ulasku u unutarnje dvorište.

Udovicu i otpuštenicu neka ne uzimaju sebi za žene, nego djevice iz roda doma Izraelova; a udovicu koja je svećenikova udovica mogu uzeti.

Biblija

Glave svoje neka ne briju i dugu kosu neka ne puštaju, nego neka uredno šišaju kosu svoju.

Daničić-Karadžić

I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strigu glave svoje.

Original

וְרֹאשָׁם לֹא יְגַלֵּחוּ וּפֶרַע לֹא יְשַׁלֵּחוּ כָּסוֹם יִכְסְמוּ אֶת רָאשֵׁיהֶֽם

Izgovor

ve./ro.Sha/m lo' ye.ga.Le.chu u./Fe.ra' lo' ye.sha.Le.chu ka.Som yikh.se.Mu 'et- ra.shei./Hem

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I glavu svoju ne neka briju, i dugu kosu ne neka puštaju, šišajući neka šišaju - glave svoje."

Analiza

1. I glavu svoju / njihovu Izvornik: וְרֹאשָׁם [ve./ro.Sha/m] Gramatika: Veznik 'i' (vav) spojen s imenicom 'glava' (roš) i pronominalnim sufiksom 3. lica množine. Imenica je u jednini iako se odnosi na više ljudi. Značenje: Kosa i glava nosili su snažnu simboliku u drevnom Izraelu, odražavajući osobno dostojanstvo, zavjete ili žalovanje. Ovdje se fokus stavlja na glavu svećenika kao mjesto gdje se očituje posvećenost i red u službi.

2. neka briju Izvornik: יְגַלֵּחוּ [ye.ga.Le.chu] Gramatika: Glagol u Piel stemu (koji izražava intenzivno djelovanje), imperfekt, 3. lice množine muškog roda od korijena גלח (galah). Značenje: Brijanje glave naćelavo bilo je povezano s poganskim ritualima kulta mrtvih i ekstremnim izražavanjem žalovanja. Svećenicima se to strogo zabranjuje kako bi ih se vizualno i duhovno odvojilo od takvih praksi okolnih naroda.

3. i dugu kosu / raspuštenu kosu Izvornik: וּפֶרַע [u./Fe.ra'] Gramatika: Veznik 'i' (u) spojen s imenicom פֶּרַע (pera'), koja označava slobodnu, neuređenu, raspuštenu ili nešišanu kosu. Značenje: Duga, neuredna kosa bila je znak dubokog žalovanja (Lev 10,6) ili dio specifičnog nazirejskog zavjeta. Svećenici ne smiju dolaziti pred Boga zapušteni niti preuzimati te znakove dok obavljaju redovnu službu u Hramu.

4. neka puštaju Izvornik: יְשַׁלֵּחוּ [ye.sha.Le.chu] Gramatika: Glagol u Piel stemu, imperfekt, 3. lice množine muškog roda od korijena שלח (šalah - poslati, pustiti, osloboditi). Značenje: U kontekstu kose, glagol označava puštanje kose da slobodno i nekontrolirano raste. Zabrana ove radnje osigurava da svećenici zadrže disciplinu i vanjsku urednost kao odraz unutarnjeg poštovanja.

5. šišajući neka šišaju Izvornik: כָּסוֹם יִכְסְמוּ [ka.Som yikh.se.Mu] Gramatika: Konstrukcija infinitiva apsolutnog (kasom) i imperfekta u Qal stemu (yikhsemu) od rijetkog korijena כסם (kasam - šišati). Ova klasična hebrejska tvorba služi za snažno naglašavanje obaveze radnje. Značenje: Ova fraza predstavlja imperativ umjerenosti i urednosti. Svećenici moraju redovito njegovati i šišati svoju kosu, držeći se svetog srednjeg puta – ni obrijano ni predugo.

Zaključak

Ovaj stih (Ezekiel 44,20) pripada viziji novog Hrama i donosi stroge propise za svećenike o tome kako trebaju izgledati dok pristupaju svetoj službi. Pravila o kosi ovdje služe kao duboki teološki simbol i naglašavaju umjerenost, trajnu posvećenost i strogu odvojenost od poganskih kultura.

Brijanje glave bilo je usko povezano s poganskim kultovima i obredima tugovanja za mrtvima, dok je puštanje neuredne duge kose označavalo zavjet (nazirejstvo) ili stanje izvanredne tuge i nečistoće. Tražeći od svećenika da uredno šišaju kosu, tekst poručuje da njihova vanjština mora odražavati nutarnju mjeru, Božanski red i uravnoteženost. Služba Bogu izdignuta je iznad promjenjivih ljudskih emocija, osobnih zavjeta i tuđinskih običaja, te zahtijeva trajnu, stabilnu i doličnu prisutnost.