I dat ćeš svećenicima levitima, koji su od Sadokova potomstva, koji Mi pristupaju — riječ je Gospodina Jahve — da Mi služe, junca za žrtvu za grijeh.
I dat ćeš svećenicima levitima, koji su od Sadokova potomstva, koji Mi pristupaju — riječ je Gospodina Jahve — da Mi služe, junca za žrtvu za grijeh.
Uzet ćeš njegove krvi i staviti je na njegova četiri roga, na četiri ugla izbočine i na obrub unaokolo; tako ćeš ga očistiti od grijeha i pomiriti.
Uzet ćeš junca za okajnicu i spalit će ga na određenom mjestu Doma, izvan Svetišta.
A drugoga dana prinijet ćeš jarca bez mane za okajnicu i očistit će žrtvenik kao što su ga očistili juncem.
Kad završiš čišćenje, prinijet ćeš junca bez mane i ovna iz stada bez mane.
Uzet ćeš junca za okajnicu i spalit će ga na određenom mjestu Doma, izvan Svetišta.
Potom uzmi junca za grijeh, i neka se spali na mjestu određenom u domu izvan svetinje.
וְלָקַחְתָּ אֵת הַפָּר הַֽחַטָּאת וּשְׂרָפוֹ בְּמִפְקַד הַבַּיִת מִחוּץ לַמִּקְדָּֽשׁ
ve./La.kach.ta 'et ha./Par ha./cha.Tat u./se.ra.F/o be./mif.Kad ha./Ba.yit mi./Chutz la./mik.Dash
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I uzet ćeš (akuz.) junca grijeha i spalit će ga na određenom mjestu Doma izvan Svetišta."
1. I uzet ćeš Izvornik: וְלָקַחְתָּ [ve./La.kach.ta] Gramatika: Konsekutivni perfekt (weqatal), 2. lice jednine muškog roda od korijena לָקַח (lakach). Označava zapovijed, odnosno uputu koja se ima izvršiti u budućnosti. Značenje: U kontekstu prinošenja žrtava, čin 'uzimanja' predstavlja preuzimanje kontrole nad žrtvenom životinjom i početak njezinog posvećenja. Time svećenik izdvaja životinju iz svjetovne upotrebe za svetu svrhu.
2. grijeha (žrtve za grijeh) Izvornik: הַֽחַטָּאת [ha./cha.Tat] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini s određenim članom, izvedena iz korijena חָטָא (chata - promašiti cilj, griješiti). Ovdje funkcionira kao apozicija uz imenicu 'junac'. Značenje: Ova riječ primarno znači 'grijeh', ali u kultnom i hramskom jeziku označava 'žrtvu okajnicu'. Njezina je svrha očistiti i dekontaminirati sveti prostor od svake nečistoće koja bi inače odbijala Božju prisutnost.
3. i spalit će ga Izvornik: וּשְׂרָפוֹ [u./se.ra.F/o] Gramatika: Konsekutivni perfekt (weqatal), 3. lice jednine muškog roda od korijena שָׂרַף (saraf), sa sufiksom 3. lica jednine ('ga'). Oblik u širem kontekstu može imati i bezlično značenje ('neka ga se spali'). Značenje: Za razliku od glagola 'katar' (spaljivati u ugodan miris na žrtveniku), glagol 'saraf' označava potpuno uništenje. Tijelo žrtve, koje je na sebe preuzelo nečistoću grijeha, mora biti potpuno uklonjeno razornom vatrom.
4. na određenom mjestu Izvornik: בְּמִפְקַד [be./mif.Kad] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini u konstruktnom stanju s prijedlogom 'be' (u/na). Tvorena je prefiksom 'm-' od korijena פָּקַד (pakad - odrediti, posjetiti, prebrojati). Značenje: Odnosi se na točno određeno, propisano mjesto koje je arhitektonski i funkcionalno predviđeno za ovu specifičnu radnju unutar hramskog kompleksa. Time se osigurava da sam čin zbrinjavanja ostataka žrtve ne profanira druge dijelove svetišta.
5. Svetišta Izvornik: לַמִּקְדָּֽשׁ [la./mik.Dash] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s prijedlogom 'le' (prema, u odnosu na) i asimiliranim određenim članom. Izvedena je od korijena קָדַשׁ (kadash - biti svet, odvojen). Značenje: Označava uži, najsvetiji prostor koji je potpuno odvojen od svega profanog i grešnog. Budući da Svetište predstavlja samu Božju prisutnost, žrtva kontaminirana grijehom mora se spaliti strogo izvan njegovih granica.
Ovaj stih (Ezekiel 43:21) opisuje ključni trenutak u vizionarskom obredu posvećenja i očišćenja novog hramskog žrtvenika. Nakon što je krv junca žrtve okajnice (חַטָּאת) upotrijebljena za dekontaminaciju žrtvenika, tijelo životinje postalo je nositelj te nečistoće.
Stoga Božji propis zahtijeva da se ostatak žrtve ne spaljuje kao ugodan dar Bogu (što bi se činilo na samom oltaru), nego da se potpuno uništi (שָׂרַף) razornom vatrom. Ovo uništenje mora se odviti na točno određenom mjestu (מִפְקַד) koje pripada široj zoni Hrama (Domu), ali ostaje strogo izvan užeg, svetog prostora (מִקְדָּשׁ). Na taj se način čuva apsolutna svetost Božjeg prebivališta i pokazuje da se grijeh, pa čak i sredstvo njegovog očišćenja, mora trajno ukloniti iz neposredne Božje prisutnosti.