Ti, sine čovječji, pokaži domu Izraelovu Dom, da se posrame svojih bezakonja, i neka izmjere nacrt.
Ti, sine čovječji, pokaži domu Izraelovu Dom, da se posrame svojih bezakonja, i neka izmjere nacrt.
Ako se posrame zbog svega što su učinili, obznani im i zapiši pred njihovim očima oblik Doma, njegovo uređenje, njegove izlaze i njegove ulaze, sve njegove oblike i sve njegove Odredbe, sve njegove oblike i sve njegove Zakone, kako bi čuvali sav njegov oblik i sve njegove Odredbe te ih vršili.
Ovo je Zakon Doma: na vrhu gore, cijelo njegovo područje svud uokolo Svetinja je nad svetinjama. Evo, ovo je Zakon Doma.
A ovo su mjere žrtvenika u laktovima, pri čemu lakat iznosi lakat i dlan: udubljenje iznosi lakat, i lakat mu je širina, a međa mu uz njegov rub uokolo iznosi jedan pedalj. I to je uzvišenje žrtvenika.
Od podnožja na zemlji do donje izbočine dva su lakta, a širina je jedan lakat; od male izbočine do velike izbočine četiri su lakta, a širina je lakat.
Ovo je Zakon Doma: na vrhu gore, cijelo njegovo područje svud uokolo Svetinja je nad svetinjama. Evo, ovo je Zakon Doma.
A ovo je zakon za dom: navrh gore koliko zauzima unaokolo da bude svetinja nad svetinjama. Eto, to je zakon za dom.
זֹאת תּוֹרַת הַבָּיִת עַל רֹאשׁ הָהָר כָּל גְּבֻלוֹ סָבִיב סָבִיב קֹדֶשׁ קָדָשִׁים הִנֵּה זֹאת תּוֹרַת הַבָּֽיִת
zot to.Rat ha./Ba.yit 'al- rosh Ha./hor kol- ge.vu.L/o sa.Viv sa.Viv Ko.desh ka.da.Shim hi.neh- zot to.Rat ha./Ba.yit
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo zakon kuće na vrhu planine sva granica njena uokolo uokolo svetinja nad svetinjama evo ovo zakon kuće"
1. zakon kuće Izvornik: תּוֹרַת הַבָּיִת [to.Rat ha./Ba.yit] Gramatika: Imenica 'torah' (zakon, pouka) nalazi se u vezanom (konstruktnom) stanju uz određenu imenicu 'bayit' (kuća). Značenje: Ova fraza sažima temeljno pravilo eshatološkog Hrama iz Ezekielove vizije. Zakon Hrama definiran je njegovom apsolutnom svetošću koja ne trpi kompromise i podjele.
2. na vrhu planine Izvornik: עַל רֹאשׁ הָהָר ['al rosh Ha./hor] Gramatika: Prijedlog 'al' (na) stoji uz imenicu 'rosh' (glava, vrh) u konstruktnom stanju te određenu imenicu 'har' (planina). Značenje: Visina na kojoj je smješten Hram simbolizira uzvišenost, vidljivost i bliskost s Bogom. Označava potpunu izdvojenost od svjetovnog i dominaciju Božje prisutnosti nad cijelim svijetom.
3. sva granica njena Izvornik: כָּל גְּבֻלוֹ [kol ge.vu.L/o] Gramatika: Riječ 'kol' (sve, cijelo) stoji ispred imenice 'gevul' (granica, međa, teritorij) s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine. Značenje: Ovdje se naglašava sveobuhvatnost svetog prostora. Svetost nije ograničena samo na strogi centar, već zahvaća čitav hramski kompleks i cijeli teritorij do njegovih krajnjih granica.
4. uokolo uokolo Izvornik: סָבִיב סָבִיב [sa.Viv sa.Viv] Gramatika: Dvostruko ponavljanje priloga/imenice 'saviv' (okolo) predstavlja tipičan hebrejski način izražavanja cjelovitosti (epizeuksa). Značenje: Ovo ustrajno ponavljanje ukazuje na apsolutnu zaštićenost i potpunu obuhvaćenost prostora. Nema nikakve pukotine u obruču svetosti oko Hrama.
5. svetinja nad svetinjama Izvornik: קֹדֶשׁ קָדָשִׁים [Ko.desh ka.da.Shim] Gramatika: Imenica 'kodesh' (svetinja) u jednini vezana je uz množinu 'kadashim' (svetinje). Ova genitivna konstrukcija u hebrejskom jeziku tvori superlativ. Značenje: Izraz označava najviši mogući stupanj svetosti. Dok je u prijašnjim Hramovima ovaj status pripadao samo najdubljoj prostoriji s Kovčegom Saveza, ovdje se on dramatično proširuje na cijeli sveti prostor.
Ovaj stih (Ezekiel 43:12) predstavlja vrhunac i kratki sažetak cijele Ezekielove vizije novog Hrama, služeći kao njegov temeljni "ustav". Glavna poruka stiha je dramatično i revolucionarno proširenje prostora božanske prisutnosti i svetosti. Dok je u povijesnom jeruzalemskom Hramu najviša razina svetosti ("svetinja nad svetinjama") bila ograničena isključivo na malu, mračnu unutrašnju prostoriju u koju je veliki svećenik ulazio samo jednom godišnje, ovaj stih proglašava novu stvarnost u kojoj cijeli vrh planine i cjelokupni hramski kompleks zadobivaju taj isti najviši stupanj svetosti.
Ovakva promjena nosi duboku teološku poruku o nadolazećem dobu u kojem Božja prisutnost više neće biti strogo ograničena i skrivena od naroda. Svetost se izlijeva iz središta i ispunjava čitav prostor na kojem se Bog susreće sa svojim ljudima, ukazujući na vrijeme konačnog pomirenja i potpunog prožimanja stvorenoga svijeta božanskom svetošću.