Početna ›

Ezekiel 42,13 — Knjiga proroka Ezekiela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A put pred njima bijaše istoga izgleda kao kod odaja prema sjeveru: kakva im bijaše duljina, takva i širina, a svi njihovi izlazi, rasporedi i ulazi bijahu jednaki.

I kao otvori odaja koje bijahu prema jugu, bijaše otvor na početku puta, puta pred zaštitnim zidom prema istoku, pri ulasku u njih.

I reče mi: "Sjeverne i južne odaje, koje su pred odvojenim prostorom, svete su odaje u kojima će svećenici koji pristupaju Jahvi blagovati svetinje nad svetinjama. Ondje će odlagati svetinje nad svetinjama, žitnu žrtvu, žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, jer je mjesto sveto.

Kada svećenici uđu, neće izlaziti iz Svetišta u vanjsko dvorište, nego će ondje odložiti svoje haljine u kojima služe, jer su one svete. Obući će druge haljine i približiti se onome što je za narod.

Završio je mjerenje nutarnjega Doma, izveo me kroz vrata okrenuta prema istoku i izmjerio ga svud uokolo.

Biblija

I reče mi: "Sjeverne i južne odaje, koje su pred odvojenim prostorom, svete su odaje u kojima će svećenici koji pristupaju Jahvi blagovati svetinje nad svetinjama. Ondje će odlagati svetinje nad svetinjama, žitnu žrtvu, žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, jer je mjesto sveto.

Daničić-Karadžić

I reče mi: sjeverne klijeti i južne klijeti pred odijeljenom stranom jesu svete klijeti, gdje sveštenici koji pristupaju ka Gospodu jedu presvete stvari, ondje će ostavljati presvete stvari i dar i prinos za grijeh i prinos za krivicu, jer je sveto mjesto.

Original

וַיֹּאמֶר אֵלַי לִֽשְׁכוֹת הַצָּפוֹן לִֽשְׁכוֹת הַדָּרוֹם אֲשֶׁר אֶל פְּנֵי הַגִּזְרָה הֵנָּה לִֽשְׁכוֹת הַקֹּדֶשׁ אֲשֶׁר יֹאכְלוּ שָׁם הַכֹּהֲנִים אֲשֶׁר קְרוֹבִים לַֽיהוָה קָדְשֵׁי הַקֳּדָשִׁים שָׁם יַנִּיחוּ קָדְשֵׁי הַקֳּדָשִׁים וְהַמִּנְחָה וְהַחַטָּאת וְהָאָשָׁם כִּי הַמָּקוֹם קָדֹֽשׁ

Izgovor

va/i.Yo.mer 'e.La/i lish.Khot ha./tza.Fon lish.Khot ha./da.rOm 'a.Sher 'el- pe.Nei ha./giz.Rah He.nah lish.Khot ha./Ko.desh 'a.Sher yo.khe.lu- sham ha./ko.ha.Nim 'a.Sher- ke.ro.Vim la./Yah.weh ka.de.Shei ha./ko.da.Shim sham ya.Ni.chu ka.de.Shei ha./ko.da.Shim ve./ha./min.Chah ve./ha./cha.Tat ve./ha./'a.Sham ki ha./ma.Kom ka.Dosh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče meni: Sobe sjevera, sobe juga koje [su] pred licem odvojenog mjesta, one [su] sobe svetosti u kojima će jesti tamo svećenici koji [su] blizu Jahvi svetinje nad svetinjama; tamo će odložiti svetinje nad svetinjama i žitnu žrtvu i žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup, jer mjesto [je] sveto."

Analiza

1. odvojenog mjesta Izvornik: הַגִּזְרָה [ha/gizrah] Gramatika: Imenica ženskog roda s određenim članom, izvedena iz korijena g-z-r (rezati, odvojiti, odsjeći). Ovdje se pojavljuje kao specifičan arhitektonski termin. Značenje: Odnosi se na strogo ograđeni i izolirani prostor u hramskom kompleksu iz Ezekielove vizije. Riječ vizualizira prostor koji je doslovno 'odsječen' od ostatka, naglašavajući fizičku barijeru između svetog i profanog.

2. sobe svetosti Izvornik: לִֽשְׁכוֹת הַקֹּדֶשׁ [lishkhot ha/qodesh] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut). Imenica u množini ženskog roda u konstruktnom stanju spojena s imenicom za svetost uz određeni član. Značenje: Prostorije čija je jedina i isključiva namjena sveta, rezervirana isključivo za svećenike gdje blaguju najsvetije žrtve. Sam prostor preuzima karakteristiku svetosti zbog radnji koje se u njemu odvijaju.

3. koji [su] blizu Izvornik: קְרוֹבִים [qerovim] Gramatika: Pridjev u muškom rodu množine, od korijena q-r-b (biti blizu, približiti se). Ovdje se koristi supstantivirano za označavanje onih koji imaju pravo pristupa. Značenje: Opisuje temeljnu povlasticu Sadokovih svećenika koji jedini imaju pravo stupiti u neposrednu Božju prisutnost. Bliskost Bogu ovdje nije samo duhovna kategorija vjere, već stroga ritualna i prostorna privilegija.

4. svetinje nad svetinjama Izvornik: קָדְשֵׁי הַקֳּדָשִׁים [qadshei ha/qodashim] Gramatika: Hebrejska superlativna konstrukcija tvorena od imenice u konstruktnom stanju množine spojene s istom imenicom u apsolutnom stanju množine s određenim članom. Značenje: Označava apsolutno najviši stupanj svetosti u izraelskom kultnom sustavu. Te stvari pripadaju isključivo Bogu, potpuno su izdvojene iz svakodnevne upotrebe i zahtijevaju najviši stupanj ritualne čistoće.

5. i žitnu žrtvu i žrtvu za grijeh i žrtvu za prijestup Izvornik: וְהַמִּנְחָה וְהַחַטָּאת וְהָאָשָׁם [ve/ha/minchah ve/ha/chatat ve/ha/'asham] Gramatika: Niz od tri specifične kultne imenice, svaka povezana veznikom 'vav' (i) te opskrbljena određenim članom. Predstavljaju tehničke termine za levitske žrtve. Značenje: Ova tri tipa žrtava čine 'presveto' i središnji su element pomirenja, očišćenja i posvete. Činjenica da ih svećenici konzumiraju i čuvaju na strogo svetom mjestu jamči da se svetost darova neće kompromitirati prenošenjem u običan prostor.

6. jer mjesto [je] sveto Izvornik: כִּי הַמָּקוֹם קָדֹֽשׁ [ki ha/maqom qadosh] Gramatika: Uzročna rečenica uvedena veznikom 'ki' (jer, budući da). 'Hamaqom' je subjekt (mjesto), a 'qadosh' (sveto) je predikatni pridjev uz eliptični glagol 'biti'. Značenje: Zaključna teološka motivacija cijelog propisa. Sama inherentna svetost prostora diktira ljudsko ponašanje, uspostavljajući pravilo da svete stvari mogu počivati i biti konzumirane isključivo u okruženju koje dijeli njihovu svetost. Imena:

- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji biva Tvorba: Tetragram JHWH znanstveno se najčešće izvodi iz uzročnog ili trajnog oblika drevnog semitskog korijena h-y-h (היה) ili h-v-h (הוה) sa značenjem 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava Mojsiju svoje ime frazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam onaj koji jesam), čime sâm tekst ime veže uz nepromjenjivo i trajno postojanje te prisutnost.

Zaključak

Ovaj stih iz Ezekielove vizije budućeg hrama jasno ilustrira starozavjetno teološko poimanje svetosti kao fizičke, prostorne i strogo regulirane stvarnosti. Svetost nije samo apstraktni ideal, već moćna sila koja zahtijeva pedantno upravljanje; prostor mora biti arhitektonski i ritualno 'odvojen' da bi mogao ugostiti prisutnost Najsvetijega i Njemu posvećene darove.

Detaljni propisi o tome gdje točno svećenici smiju blagovati i ostavljati ostatke žrtava odražavaju duboko strahopoštovanje prema onome što pripada Bogu. Uspostavljajući granicu između svetog prostora i svakodnevnog života, vizija naglašava da privilegija bliskosti s Bogom (pravo pristupa koje imaju samo odabrani svećenici) nužno sa sobom nosi i veliku odgovornost održavanja neokaljane čistoće.