A kada to dovršiš, leći ćeš po drugi put na svoju desnu stranu i nosit ćeš krivnju doma Judina četrdeset dana; odredio sam ti po jedan dan za svaku godinu.
A kada to dovršiš, leći ćeš po drugi put na svoju desnu stranu i nosit ćeš krivnju doma Judina četrdeset dana; odredio sam ti po jedan dan za svaku godinu.
Usmjerit ćeš svoje lice prema opsadi Jeruzalema i, ogoljene mišice, prorokovat ćeš protiv njega.
I gle, Ja stavljam na tebe užad i nećeš se okretati s jedne strane na drugu dok ne dovršiš dane svoje opsade.
A ti uzmi sebi pšenice, ječma, boba, leće, prosa i pira, stavi ih u jednu posudu i načini sebi od njih kruh. Jest ćeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svome boku, trista devedeset dana.
A tvoja hrana koju ćeš jesti bit će u težini od dvadeset šekela na dan; od vremena do vremena jest ćeš je.
I gle, Ja stavljam na tebe užad i nećeš se okretati s jedne strane na drugu dok ne dovršiš dane svoje opsade.
I evo vezaću te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade svoje.
וְהִנֵּה נָתַתִּי עָלֶיךָ עֲבוֹתִים וְלֹֽא תֵהָפֵךְ מִֽצִּדְּךָ אֶל צִדֶּךָ עַד כַּלּוֹתְךָ יְמֵי מְצוּרֶֽךָ
ve./hi.Neh na.Ta.ti 'a.Lei./kha a.vo.Tim ve./lo'- te.ha.Fekh mi./tzi.de./Kha 'el- tzi.De./kha 'ad- ka.lot./Kha ye.Mei me.tzu.Re./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle stavio sam na tebe užad i nećeš se okrenuti od strane tvoje na stranu tvoju do dovršetka tvoga dana opsade tvoje."
1. i gle Izvornik: וְהִנֵּה [ve.hi.neh] Gramatika: Pokazna čestica 'hinneh' (gle, evo) spojena s veznikom 'vav' (i). Služi za privlačenje pozornosti na izjavu koja slijedi. Značenje: U proročkoj književnosti često uvodi neposrednu, iznenadnu ili presudnu Božju akciju. Čitatelju i slušatelju naglašava ozbiljnost nadolazeće objave.
2. stavio sam Izvornik: נָתַתִּי [na.ta.ti] Gramatika: Glagol 'nathan' (dati, staviti, postaviti) u vremenu perfekt (qal), prvo lice jednine. Perfekt u ovom kontekstu izražava sigurnost i neizbježnost radnje. Značenje: Iako je prorok onaj koji fizički izvodi radnju ležanja, Bog je taj koji suvereno postavlja ograničenja. Prisilna pasivnost dolazi izravno kao Božji sud.
3. užad Izvornik: עֲבוֹתִים ['a.vo.tim] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnoj množini, izvedena iz korijena 'avoth' (uže, konopac, vez). Značenje: Snažan simbol prisile, zarobljeništva i potpunog oduzimanja slobode kretanja. Fizička užad na proroku predstavlja paralizirajuće i tjeskobno stanje koje će zahvatiti Jeruzalem pod opsadom.
4. nećeš se okrenuti Izvornik: וְלֹֽא תֵהָפֵךְ [ve.lo' te.ha.fekh] Gramatika: Glagol 'haphakh' (okrenuti, prevrnuti) u binyanu nifal (pasivno-povratno stablo), imperfekt drugog lica jednine muškog roda, s negacijom 'lo'. Značenje: Povratno-pasivni oblik sugerira potpunu uskraćenost moći da se promijeni položaj. To zorno oslikava bespomoćnost naroda unutar zidina kojemu neće biti dopušteno pobjeći s nijedne strane.
5. dovršetka tvoga Izvornik: כַּלּוֹתְךָ [ka.lot.kha] Gramatika: Glagol 'kalah' (dovršiti, završiti, prestati) u infinitivu konstruktnom, uz pronominalni sufiks drugog lica jednine. Značenje: Ova riječ nosi poruku nade i ograničenja unutar osude: kazna ima svoj točno zacrtan kraj. Bog određuje i intenzitet i trajanje patnje.
6. opsade tvoje Izvornik: מְצוּרֶֽךָ [me.tzu.re.kha] Gramatika: Imenica 'matzur' (opsada, utvrda, nevolja) s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Riječ izravno povezuje prorokovo osobno, fizičko iskustvo s povijesnom stvarnošću babilonske opsade. Ezekijelovo tijelo doslovno postaje utjelovljena propovijed i maketa opkoljenoga grada.
Ovaj stih (Ezekiel 4:8) predstavlja kulminaciju Božje upute Ezekijelu o dramatičnoj simboličkoj radnji kojom treba prikazati opsadu Jeruzalema. Bog mu najavljuje da će ga nevidljivim ili simboličkim 'užadima' vezati za tlo kako bi ga spriječio da se okreće. Takva sputanost metaforički prikazuje predstojeću babilonsku opsadu, pri čemu će stanovnici grada biti jednako bespomoćni, stjerani u kut i nesposobni pobjeći Božjem sudu.
S teološkog stajališta, stih naglašava suverenost Boga u povijesnim događajima; Bog je taj koji 'stavlja užad' i On je taj koji postavlja vremensku granicu ('do dovršetka'). Koliko god ograničavajući položaj bio bolan, on nosi poruku da presuda nije nasumična niti beskrajna, već precizno odmjerena u skladu s Božjim naumom za pročišćenje naroda.