I dođe k meni Riječ Jahvina:
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, dom Izraelov živio je u svojoj zemlji i onečistio ju je svojim putem i svojim djelima. Njihov put bijaše preda Mnom kao nečistoća žene u mjesečnici.
I izlih Svoj Gnjev na njih zbog krvi koju proliše na zemlju i svojim je idolima onečistiše.
Rasprših ih među narode i biše rasijani po zemljama. Sudio sam im prema njihovu putu i njihovim djelima.
I dođoše među narode, kamo stigoše, te oskvrnuše Moje Sveto Ime kad se o njima govorilo: 'Ovo je Jahvin narod, a iz Njegove zemlje izađoše.'
I izlih Svoj Gnjev na njih zbog krvi koju proliše na zemlju i svojim je idolima onečistiše.
Zato izlih gnjev svoj na njih radi krvi koju proliše na zemlju i radi gadnijeh bogova njihovijeh, kojima je oskvrniše.
וָאֶשְׁפֹּךְ חֲמָתִי עֲלֵיהֶם עַל הַדָּם אֲשֶׁר שָׁפְכוּ עַל הָאָרֶץ וּבְגִלּוּלֵיהֶם טִמְּאֽוּהָ
va./'esh.Pokh cha.ma.T/i 'a.lei./Hem 'al- ha./Dam 'a.Sher- sha.fe.Khu 'al- ha./'A.retz u./ve./gi.lu.lei./Hem ti.me.'U./ha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izlih gnjev svoj na njih zbog krvi koju proliše na zemlju i idolima svojim onečistiše je."
1. I izlih Izvornik: וָאֶשְׁפֹּךְ [va'eshpokh] Gramatika: Glagol u Qal imperfektu, 1. lice jednine. Veznik 'vav' na početku (vav konsekutivni) mijenja vrijeme glagola iz budućeg u prošlo. Značenje: Označava Božji aktivan sud i izlijevanje Njegove pravedne kazne. Upotreba istog glagola koji se kasnije u stihu koristi za prolijevanje krvi stvara snažan poetski paralelizam kazne koja odgovara zločinu.
2. gnjev svoj Izvornik: חֲמָתִי [chamati] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini (u konstruktnom stanju) s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Korijen ove riječi povezan je s toplinom, žegom ili otrovom, opisujući gorući, intenzivan Božji gnjev. On ovdje nije hirovit, već je izravna i pravedna reakcija na kršenje Saveza i tešku društvenu nepravdu.
3. zbog krvi Izvornik: עַל־הַדָּם ['al-hadam] Gramatika: Prijedlog 'al (na, nad, zbog) spojen s određenim članom 'ha' i imenicom 'dam' (krv). Značenje: Krv ovdje simbolizira nasilje, ubojstva nevinih i potlačivanje slabih, a u kontekstu Ezekielove knjige može aludirati i na praksu ljudskih žrtava. Prolijevanje krvi je ultimativni grijeh protiv bližnjega kojim se oskvrnjuje društvo.
4. proliše Izvornik: שָׁפְכוּ [shafekhu] Gramatika: Glagol u Qal perfektu, 3. lice množine. Značenje: Fizički čin destrukcije i prolijevanja nevine krvi koji zagađuje tlo. Budući da su ljudi prolijevali krv, Bog kao adekvatan odgovor prolijeva svoj gnjev na njih, provodeći savršenu pravdu.
5. i idolima svojim Izvornik: וּבְגִלּוּלֵיהֶם [u-ve-giluleihem] Gramatika: Veznik 'u' (i) + prijedlog 'be' (u, s, pomoću) + imenica muškog roda u množini + sufiks za 3. lice množine. Značenje: Ezekielov omiljeni, izrazito pogrdni izraz za idole koji se etimološki povezuje s izmetom ili bezvrijednim komadima drveta i kamena. Ovaj termin snažno naglašava odvratnost, nemoć i duhovnu sljepoću štovanja lažnih bogova.
6. onečistiše je Izvornik: טִמְּאֽוּהָ [time'uha] Gramatika: Glagol u Pi'el perfektu (intenzivno, aktivno značenje), 3. lice množine, sa sufiksom za 3. lice ženskog roda jednine koji se odnosi na zemlju (ha'aretz). Značenje: Zemlja, koja je od Boga dana kao sveta baština, postala je ritualno i moralno zagađena (nečista). Nasilje i idolopoklonstvo aktivno profaniraju ono što bi trebalo biti sveto, što dovodi do izgnanstva kao jedinog načina čišćenja.
Ovaj stih iz knjige proroka Ezekiela (36:18) donosi sažetak dvostrukog razloga za Božji sud nad Izraelom i njihovo povijesno izgnanstvo: to su teška društvena nepravda (nasilje i ubojstva, slikovito prikazana kao 'krv prolivena po zemlji') i duhovni preljub (idolopoklonstvo). Prorok ovdje majstorski koristi poetski 'lex talionis' (zakon odmazde) kroz igru riječima s glagolom 'shafakh' (proliti): budući da je narod prolijevao nevinu krv, Bog logično i pravedno izlijeva svoj gnjev na njih.
Obećana zemlja, koja je trebala biti sveto prebivalište naroda u zajedništvu s Bogom, potpuno je oskvrnjena i zagađena ovim dvostrukim grijehom (prema bližnjemu i prema Bogu). Budući da su je svojim djelima onečistili, Bog ih izgoni iz nje kako bi se zemlja očistila, ali istovremeno postavlja scenu za grandioznu eshatološku obnovu – čišćenje naroda čistom vodom i darivanje 'novog srca' te Božjeg Duha, o čemu govori neposredni nastavak ovog poglavlja.