U dvanaestoj godini našega izgnanstva, petoga dana desetoga mjeseca, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: "Grad je pao!"
U dvanaestoj godini našega izgnanstva, petoga dana desetoga mjeseca, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: "Grad je pao!"
A Ruka Jahvina bijaše na meni uvečer, prije dolaska bjegunca. On mi otvori usta do njegova dolaska k meni ujutro; usta mi se otvoriše i više ne bijah nijem.
I dođe k meni Riječ Jahvina, govoreći:
"Sine čovječji, stanovnici ovih ruševina na tlu Izraelovu govore: 'Abraham bijaše jedan i baštini zemlju, a mi smo mnogi; nama je zemlja dana u baštinu.'
Stoga im reci: "Ovako govori Gospodin Jahve: Jedete s krvlju, podižete oči prema svojim idolima i prolijevate krv – a zemlju biste baštinili?
I dođe k meni Riječ Jahvina, govoreći:
I dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהֹוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahve k meni govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [wayhi] Gramatika: Waw-konsekutiv (waw uzastopno) s imperfektom (wayyiqtol) glagola הָיָה (hajah - biti), 3. lice jednine muškog roda. Ovaj gramatički oblik klasično označava narativnu prošlost u biblijskom hebrejskom jeziku. Značenje: Standardna biblijska formula koja uvodi novi događaj ili objavu. Naglašava povijesnu utemeljenost i stvarnost onoga što slijedi, pokazujući da objava nije apstraktna nego se događa u konkretnom vremenu.
2. riječ Izvornik: דְבַר [devar] Gramatika: Imenica דָּבָר (davar) u status constructusu (vezanom stanju). Ovdje stoji u genitivnoj vezi s imenom Božjim koje slijedi. Značenje: U hebrejskom poimanju 'davar' nije samo izgovoreni zvuk ili apstraktan koncept, već dinamična stvarnost, djelo i događaj. Riječ Božja je aktivna sila koja ostvaruje ono što izriče.
3. k meni Izvornik: אֵלַי ['elaj] Gramatika: Prijedlog אֶל ('el - k, prema, do) s pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Značenje: Naglašava duboko osobnu i specifično usmjerenu prirodu božanske objave. Bog se ne obraća u prazno, već izravno komunicira s odabranim pojedincem (prorokom), uspostavljajući odnos.
4. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [lemor] Gramatika: Prijedlog לְ (le - za/k) i glagol אָמַר (amar - reći) u infinitiv konstruktu osnovnog (Qal) debla. Značenje: Ova se riječ gotovo isključivo koristi kao sintaktička oznaka za uvođenje izravnog govora, djelujući poput naših navodnika. Njome se čitatelju daje do znanja da odmah nakon nje slijedi točan i neposredan sadržaj onoga što je Bog objavio. Imena: - Jahve [יְהֹוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On daje postojanje Tvorba: Tetragramaton YHWH najvjerojatnije je izveden iz arhaičnog oblika hebrejskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), što znači 'biti' ili 'postati'. Neki ga lingvisti tumače kao kauzativni (uzročni) oblik koji znači 'Onaj koji uzrokuje postojanje'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog Mojsiju objavljuje svoje ime kroz frazu 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), direktno ga vezujući uz glagol 'biti' (hayah).
Ovaj stih predstavlja jednu od najprepoznatljivijih formula u Starom zavjetu, poznatu kao 'formula primanja objave' (Wortempfangsformel). Osobito je karakteristična za proročke knjige, posebice za Jeremiju, Ezekiela i Zahariju, gdje služi kao autoritativni uvod u Božju poruku. Njezin je glavni cilj jasno razdvojiti prorokove vlastite misli od božanske objave, naglašavajući da inicijativa dolazi izvana, od samoga Boga.
Fokus stiha nije na mističnom iskustvu ili viziji, već na 'Riječi' (davar) koja se događa. Glagolska konstrukcija 'i bi riječ' implicira da je primanje Božje riječi konkretan povijesni događaj koji ulazi u prorokov život s gotovo fizičkom prisutnošću. Time se potvrđuje da je Bog Izraela Bog koji komunicira sa svojim narodom posredstvom izabranih pojedinaca, unoseći svoju preobražavajuću volju u ljudsku povijest.