Zlikovac vrati zalog, nadoknadi oteto i hodi po propisima života ne čineći nepravdu – zacijelo će živjeti, neće umrijeti.
Zlikovac vrati zalog, nadoknadi oteto i hodi po propisima života ne čineći nepravdu – zacijelo će živjeti, neće umrijeti.
Svi njegovi grijesi koje je počinio neće mu se spominjati; činio je pravo i pravednost, zacijelo će živjeti.
A sinovi tvoga naroda govore: "Put Jahvin nije ispravan", a njihov put nije ispravan.
Kad se pravednik odvrati od svoje pravednosti i učini nepravdu, umrijet će zbog nje.
A kad se opaki odvrati od svoje opakosti i čini pravo i pravednost, on će po njima živjeti.
A sinovi tvoga naroda govore: "Put Jahvin nije ispravan", a njihov put nije ispravan.
A sinovi naroda tvojega govore: nije prav put Gospodnji; a njihov put nije prav.
וְאָמְרוּ בְּנֵי עַמְּךָ לֹא יִתָּכֵן דֶּרֶךְ אֲדֹנָי וְהֵמָּה דַּרְכָּם לֹֽא יִתָּכֵֽן
ve./'a.me.Ru be.Nei 'a.me./Kha lo' yi.ta.Khen De.rekh 'a.do.Nai ve./He.mah dar.Ka/m lo'- yi.ta.Khen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kažu sinovi naroda tvoga nije ispravan put Gospodnji a oni put njihov nije ispravan"
1. I kažu Izvornik: וְאָמְרוּ [ve'ameru] Gramatika: Glagol 'amar' (reći) u Qal perfektu (3. lice množine) s veznikom waw. Oblik konsekutivnog perfekta ovdje izražava trajnu, učestalu ili posljedičnu radnju u sadašnjosti. Značenje: Ova fraza ukazuje na stalno mrmljanje i prigovaranje naroda. To nije izolirana i usputna izjava, već tvrdokoran stav i uvriježena pritužba izgnanika protiv Boga.
2. sinovi naroda tvoga Izvornik: בְּנֵי עַמְּךָ [benei ammekha] Gramatika: Imenički niz (status constructus) gdje je 'benei' (sinovi) povezano s imenicom 'ammekha' (tvoj narod), koja sadrži pronominalni sufiks 2. lica jednine (odnosi se na proroka). Značenje: Ovim izrazom Bog se naizgled distancira od buntovnog naroda. Nazivajući ih 'Ezekielovim narodom', evocira prizor sa Sinaja gdje se Bog slično distancirao pred Mojsijem uslijed pada sa zlatnim teletom.
3. nije ispravan Izvornik: לֹא יִתָּכֵן [lo yittakhen] Gramatika: Niječna čestica 'lo' (ne) uz glagol 'takhan' u Nifal imperfektu (3. lice jednine). Korijen 'takhan' izvorno znači mjeriti, vagati, uskladiti ili regulirati. Značenje: Narod slikovito optužuje Boga da 'ne mjeri pravedno', odnosno da mu vaga nije točna. Oni smatraju da su Njegovi postupci prema njima neuravnoteženi, proizvoljni i duboko nepravedni.
4. put Izvornik: דֶּרֶךְ [derekh] Gramatika: Imenica muškog ili ženskog roda u jednini, ovdje vezana uz Božje ime, označavajući smjer, način ili stazu. Značenje: U biblijskom govoru 'put' metaforički označava nečiji način života, moralno djelovanje i cjelokupan način vladanja. Ovdje se odnosi na Božje providonosno upravljanje sudbinom ljudi.
5. a oni, put njihov Izvornik: וְהֵמָּה דַּרְכָּם [vehemmah darkam] Gramatika: Snažan kontrast ostvaren je upotrebom nezavisne osobne zamjenice 'hemmah' (oni) s veznikom waw (a, ali), nakon koje slijedi imenica 'derekh' sa sufiksom za 3. lice množine. Značenje: Bog izravno preokreće optužbu i usmjerava je natrag na narod. Naglašavajući 'baš oni', ističe da nije problem u Božjem sudu, već u njihovim izopačenim, lažnim životnim izborima. Imena: - Adonaj (Gospodin) [אֲדֹנָי / Adonai] (osoba) Znači: Moji Gospodari / Gospodar Tvorba: Tvoreno od imenice 'adon' (gospodar, vladar) i pronominalnog sufiksa za 1. lice jednine (moj). Zbog posebnog samoglasnika (qametz umjesto patacha) i oblika 'množine veličanstva' (pluralis majestatis), ovaj se oblik odnosi isključivo na Boga.
Ovaj stih iz knjige proroka Ezekiela (Ezekiel 33,17) snažno ocrtava psihologiju nepokajanog ljudskog srca koje vlastitu krivnju i odgovornost pokušava projicirati na Boga. Narod u babilonskom sužanjstvu nalazi se u teškoj životnoj situaciji, no umjesto da preispita svoje grijehe koji su ih doveli do propasti, oni prigovaraju da Božja vaga 'nije ispravna' (pravedna) i da Njegovi postupci prema njima nemaju smisla.
Bog preko proroka odgovara snažnim teološkim preokretom. On se ne upušta u apstraktnu obranu svoje apsolutne pravednosti, već oštro i izravno razotkriva moralnu sljepoću naroda: upravo su njihovi putevi ti koji su krivudavi, pogrešno izvagani i neispravni. Ovaj stih stoji kao ključan podsjetnik da se božanska providnost i pravda ne mogu mjeriti ljudskim, često iskrivljenim mjerilima koja čovjeku služe samo za samoopravdanje i prebacivanje krivnje.