Stavit ću tvoje meso na planine, a doline ću ispuniti tvojim ostacima.
Stavit ću tvoje meso na planine, a doline ću ispuniti tvojim ostacima.
Natopit ću zemlju tvojim istjecanjem, tvojom krvlju sve do gora, i korita će se tobom napuniti.
Prekrit ću Nebesa kad te ugasim i pomračit ću njihove zvijezde. Sunce ću prekriti oblakom, a mjesec neće sjati svojim svjetlom.
Sva svjetlila na Nebesima zamračit ću nad tobom i stavit ću tamu na tvoju zemlju", Riječ je Jahve Gospoda.
"I uznemirit ću srce mnogih naroda kada tvoju propast donesem među narode, u zemlje koje nisi poznavao.
Prekrit ću Nebesa kad te ugasim i pomračit ću njihove zvijezde. Sunce ću prekriti oblakom, a mjesec neće sjati svojim svjetlom.
I kad te ugasim, zastrijeću nebo, i zvijezde na njemu pomračiti, sunce ću zakloniti oblakom, i mjesec neće svijetliti svjetlošću svojom.
וְכִסֵּיתִי בְכַבּֽוֹתְךָ שָׁמַיִם וְהִקְדַּרְתִּי אֶת כֹּֽכְבֵיהֶם שֶׁמֶשׁ בֶּעָנָן אֲכַסֶּנּוּ וְיָרֵחַ לֹא יָאִיר אוֹרֽוֹ
ve./khi.sei.Ti ve./kha.bot./Kha sha.Ma.yim ve./hik.dar.Ti 'et- ko.khe.vei./Hem She.mesh be./'a.Nan 'a.kha.Se./nu ve./ya.Re.ach lo'- ya.'Ir 'o.R/o
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prekrit ću u tvom gašenju nebesa i pomračit ću [akuz.] zvijezde njihove sunce u oblaku prekrit ću ga i mjesec neće sjati svjetlo svoje"
1. I prekrit ću / prekrit ću ga Izvornik: וְכִסֵּיתִי / אֲכַסֶּנּוּ [ve.khi.sei.Ti / 'a.kha.Se.nu] Gramatika: Glagol 'kasa' (prekriti) pojavljuje se u stihu dva puta u Piel stemu koji označava intenzivnu radnju. Prvi put je perfekt s waw-konsekutivom (vekhisseiti), a drugi put imperfekt sa sufiksom za 3. lice jednine (akhasennu). Značenje: Ponavljanje glagola naglašava potpunost, odlučnost i neizbježnost Božjeg suda. Bog aktivno prekriva izvore svjetla, što simbolizira povlačenje Njegove životvorne prisutnosti i vraćanje poretka u stanje kozmičkog kaosa.
2. u tvom gašenju Izvornik: בְכַבּֽוֹתְךָ [be.kha.bot.Kha] Gramatika: Ovaj je oblik sastavljen od prijedloga 'be' (u/pri), Piel infinitiva konstrukta glagola 'kava' (ugasiti) i pronominalnog sufiksa za 2. lice jednine (tvoj/tebe). Značenje: Zemaljski vladar na kojeg se odnosi proročanstvo (egipatski faraon) ovdje je slikovito opisan kao velika zvijezda ili plamen koji sam Bog gasi. To grubo poništava faraonove pretenzije na božanski status i vječni sjaj.
3. i pomračit ću Izvornik: וְהִקְדַּרְתִּי [ve.hik.dar.Ti] Gramatika: Glagol 'qadar' (biti mračan, tugovati) nalazi se u Hifil stemu (uzrokovati) kao perfekt s waw-konsekutivom. Preveden je kao uzročno djelovanje 'uzrokovat ću da potamne'. Značenje: Korijen ovog glagola često se povezuje s nošenjem crnine i jadikovanjem. Stoga gubitak svjetlosti zvijezda nije samo fizički fenomen, već predstavlja kozmičko tugovanje cijelog svemira zbog pada i nadolazećeg suda.
4. zvijezde njihove Izvornik: כֹּֽכְבֵיהֶם [ko.khe.vei.Hem] Gramatika: Imenica muškog roda u množini 'kokhavim', u statusu constructusu s pronominalnim sufiksom za 3. lice množine (njihove). Značenje: Zvijezde su u starom vijeku često smatrane božanskim bićima, nebeskom vojskom ili pratnjom. Njihovo pomračenje svjedoči o nemoći onostranih sila i potpunoj Jahvinoj suverenoj vladavini nad svim sferama svemira.
5. neće sjati Izvornik: לֹא יָאִיר [lo' ya.'Ir] Gramatika: Negacija 'lo' (ne) stoji uz Hifil imperfekt glagola 'or' (sjati, svijetliti, dati svjetlo). Hifil ovdje preuzima značenje 'uzrokovati svjetlost' ili 'odašiljati svjetlo'. Značenje: Potpuni nestanak Mjesečeve svjetlosti simbolizira 'dekreaciju' odnosno poništavanje Stvaranja. Nebeska tijela gube svoju funkciju upravljanja noćima iz Postanka 1, što označava konačan i zastrašujući kraj dotadašnjeg svjetskog poretka.
Ovaj stih (Ezekiel 32:7) dio je oštre proročke tužaljke nad egipatskim faraonom te koristi moćan apokaliptični i dekreacijski jezik kako bi opisao razmjere njegova pada. Bog preuzima ulogu onoga koji suvereno i aktivno gasi 'svjetlo' vladara, a to osobno božansko gašenje povlači za sobom dramatične i strašne kozmičke posljedice: zamračenje samih nebesa, sunca, mjeseca i zvijezda.
Potpuni nestanak svjetlosti nebeskih tijela metaforički simbolizira kraj egipatskog carstva i poništenje dotadašnjeg kozmičkog reda. U staroistočnom svjetonazoru u kojem se faraon poistovjećivao s bogom suncem i vječnim sjajem, njegov pad u tamu predstavlja povratak u prvobitni kaos prije Postanka, čime se bespogovorno naglašava apsolutna moć i vlast izraelskog Boga nad poviješću, prirodom i oholim ljudskim imperijima.