To je tužaljka i nju će naricati. Kćeri naroda naricat će je; nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom naricat će je" — Riječ je Gospodina Jahve.
To je tužaljka i nju će naricati. Kćeri naroda naricat će je; nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom naricat će je" — Riječ je Gospodina Jahve.
Dvanaeste godine, petnaestoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, nariči nad mnoštvom Egipta i spusti ga, njega i kćeri moćnih naroda, u najdonju zemlju, s onima koji silaze u jamu.
Od koga si ugodniji? Siđi i budi položen s neobrezanima.
Usred probodenih mačem past će. Mač je predan! Odvucite nju i sve mnoštvo njezino!
Sine čovječji, nariči nad mnoštvom Egipta i spusti ga, njega i kćeri moćnih naroda, u najdonju zemlju, s onima koji silaze u jamu.
Sine čovječji, nariči za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kćeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu.
בֶּן אָדָם נְהֵה עַל הֲמוֹן מִצְרַיִם וְהוֹרִדֵהוּ אוֹתָהּ וּבְנוֹת גּוֹיִם אַדִּרִם אֶל אֶרֶץ תַּחְתִּיּוֹת אֶת יוֹרְדֵי בֽוֹר
ben- 'a.Dam ne.Heh 'al- ha.Mon mitz.Ra.yim ve./ho.ri.De./hu 'o.ta/h u./ve.Not go.Yim 'a.di.Rim 'el- 'E.retz tach.ti.Yot 'et- Yor.dei Vor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sine čovječji nariči nad mnoštvom Egipta i spusti ga nju i kćeri naroda moćnih u zemlju najdonju s onima koji silaze u jamu"
1. Sine čovječji Izvornik: בֶּן אָדָם [ben 'a.Dam] Gramatika: Imenička fraza u status constructus (vezanom stanju) korištena kao vokativ. Doslovno 'sin čovjekov'. Značenje: Karakteristična titula za proroka Ezekiela (više od 90 puta u knjizi). Naglašava njegovu prolaznost, krhkost i ljudsku narav u oštrom kontrastu sa suverenim Božjim veličanstvom.
2. nariči Izvornik: נְהֵה [ne.Heh] Gramatika: Glagol נָהָה (nahah), Qal imperativ muškog roda jednine. Označava glasno jadikovanje i pjevanje tužaljke. Značenje: Poziv proroku da otpjeva pogrebnu naricaljku za još uvijek živući narod, naglašavajući time sigurnost njihove nadolazeće propasti. Tužaljka ovdje funkcionira kao snažan proročki čin osude.
3. mnoštvom Izvornik: הֲמוֹן [ha.Mon] Gramatika: Imenica muškog roda u vezanom stanju (status constructus). Dolazi od korijena koji opisuje buku, mrmljanje ili vrevu. Značenje: Odnosi se na bučno stanovništvo, bogatstvo i oholost egipatskog carstva. Ovaj pojam stvara snažan kontrast između trenutne vreve imperija i nadolazeće mrtvačke tišine u podzemlju.
4. i spusti ga Izvornik: וְהוֹרִדֵהוּ [ve./ho.ri.De./hu] Gramatika: Glagol יָרַד (yarad - sići) u Hifil (kauzativnom) obliku, imperativ sa sufiksom 3. lica jednine i veznikom waw. Značenje: Proročka riječ ovdje je performativna – proroku je zapovjeđeno da svojim proroštvom doslovno 'sruši' ili otjera moćni Egipat u smrt. Božja riječ u ustima čovjeka izvršava presudu nad nacijama.
5. zemlju najdonju Izvornik: אֶרֶץ תַּחְתִּיּוֹת ['E.retz tach.ti.Yot] Gramatika: Imenička fraza s pridjevom u obliku ženskog roda množine koji ovdje pojačava značenje i funkcionira kao superlativ. Značenje: Opisuje Šeol, podzemni svijet mrtvih, mjesto konačnog poniženja. Za ponosni i oholi Egipat ovo označava dramatičan pad iz najvećih visina moći u najmračnije dubine ništavila.
6. onima koji silaze u jamu Izvornik: יוֹרְדֵי בֽוֹר [Yor.dei Vor] Gramatika: Particip aktivni (Qal) u status constructus vezan za imenicu בּוֹר (bor - jama/cisterna). Značenje: Čest starozavjetni eufemizam za preminule. Označava nepovratan prelazak u tamu, ukazujući na to da će se moćni Egipćani pridružiti bezimenom društvu zaboravljenih i propalih naroda. Imena: - Egipat [מִצְרַיִם / mitz.Ra.yim] (narod) Znači: Vjerojatno znači 'dvije utvrde', 'dva tjesnaca' ili 'dvije nevolje'. Tvorba: Dolazi od semitskog korijena צור (tsur/tsar) što znači zatvoriti, utvrditi ili tjesnac, s dualnim završetkom '-ayim' koji označava dvostrukost. Geografski to povijesno ukazuje na ujedinjenje Gornjeg i Donjeg Egipta.
Ovaj stih iz Ezekiela 32 dio je snažnog proročanstva osude nad Egiptom. Prorok je pozvan izvesti svojevrsnu proročku 'sahranu uživo' – pjevajući tužaljku za još živim carstvom, on zapravo izvršava Božju osudu i svojim riječima figurativno 'spušta' Egipat u podzemlje. Tekst snažno naglašava Božji suverenitet nad ljudskom ohološću.
Bez obzira na veličinu, buku, moć i savezništva ('kćeri moćnih naroda') zemaljskih sila, pred Božjim sudom svaki ponos na kraju silazi u tihu, mračnu 'jamu'. Pad oholih velesila služi kao trajno svjedočanstvo da ljudska slava ne može opstati u suprotnosti sa Stvoriteljem. Smrt i podzemlje tako postaju ultimativni izjednačivač povijesti, gdje moćni Egipat završava dijeleći sudbinu s ostalim palim narodima.