A u Tafnisu će se smrknuti dan kada Ja tamo slomim jarmove Egipta, i u njemu će prestati ponos njegove snage. Oblak će ga prekriti, a njegove će kćeri otići u ropstvo.
A u Tafnisu će se smrknuti dan kada Ja tamo slomim jarmove Egipta, i u njemu će prestati ponos njegove snage. Oblak će ga prekriti, a njegove će kćeri otići u ropstvo.
Izvršit ću Sudove u Egiptu i znat će da sam Ja Jahve.
Jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Sine čovječji, slomio sam ruku faraonu, kralju Egipta, i gle, nije povijena: nisu joj dani lijekovi niti joj je stavljen povoj da se omota i osnaži kako bi uhvatila mač.
Zato ovako govori Jahve Gospodin: "Evo Me protiv faraona, kralja Egipta! Slomit ću njegove mišice, onu jaku i onu slomljenu, te učiniti da mač ispadne iz njegove ruke.
Jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana u mjesecu, dođe k meni Riječ Jahvina:
Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי בְּאַחַת עֶשְׂרֵה שָׁנָה בָּֽרִאשׁוֹן בְּשִׁבְעָה לַחֹדֶשׁ הָיָה דְבַר יְהוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi be./'a.Chat 'es.Reh sha.Nah ba./ri.Shon be./shiv.'Ah la./Cho.desh ha.Yah de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi u jedanaestoj godini u prvom u sedmom za mjesec bi riječ Jahve k meni govoreći"
1. I bi / I dogodi se Izvornik: וַיְהִי [va/y.hi] Gramatika: Glagol 'hayah' (biti) u waw-konsekutivnom imperfektu trećeg lica jednine. Ovaj oblik specifičan je za biblijski hebrejski i koristi se za izražavanje narativnog slijeda prošlih radnji. Značenje: Uobičajeni narativni uvod u biblijskim proročkim knjigama koji označava početak novog događaja ili objave. Naglašava da se proročanstvo događa kao stvarni događaj u točno određenom povijesnom trenutku.
2. u prvom Izvornik: בָּֽרִאשׁוֹן [ba/ri.shon] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) s određenim članom ('ba') i rednim brojem 'rishon' (prvi). Imenica 'hodesh' (mjesec) ovdje je izostavljena, ali se nužno podrazumijeva iz konteksta datiranja. Značenje: Označava prvi mjesec vjerskog kalendara (nisan), proljetni mjesec kada se slavi Pasha. Ezekiel iznimno precizno datira svoja viđenja, vezujući ih uz godine sužanjstva u Babilonu.
3. u sedmom [danu] mjeseca Izvornik: בְּשִׁבְעָה לַחֹדֶשׁ [be/shiv.'ah la/cho.desh] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) s glavnim brojem 'shiv'ah' (sedam) u ženskom rodu, uz prijedlog 'le' (prema, za, od) i imenicu 'hodesh' (mjesec) s određenim članom. Značenje: Precizno navođenje dana u mjesecu naglašava povijesnu autentičnost proročkog iskustva i ukorijenjenost objave u stvarnom vremenu. Sedmi dan prvog mjeseca događa se usred priprema za Pashu.
4. riječ Izvornik: דְבַר [de.var] Gramatika: Imenica 'davar' (riječ, stvar, događaj) u konstruktnom (vezanom) stanju (status constructus), koje stvara genitivni odnos sa sljedećom riječi kako bi se tvorio izraz 'riječ od [Jahve]'. Značenje: U hebrejskom shvaćanju 'davar' nije samo informacija prenesena govorom, nego dinamična sila koja ostvaruje ono što izriče. Božja riječ ovdje je djelatna i nosi nezaustavljivu snagu ispunjenja.
5. govoreći (za reći) Izvornik: לֵאמֹֽר [le/mor] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, da) spojen s glagolom 'amar' (reći) u infinitivu konstruktnom. Ovo je standardna hebrejska formula kojom se uvodi upravni govor. Značenje: Riječ se gotovo uvijek koristi za uvođenje doslovnog citata Božje poruke. Označava formalni prijelaz iz narativnog uvoda u izravnu objavu koju prorok mora vjerno prenijeti slušateljima. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje postojanje Tvorba: Osobno Božje ime, izvedeno iz arhaičnog oblika korijena 'hawah' ili 'hayah' (biti, postojati). Može se shvatiti kao kauzativni oblik ('Onaj koji daje da sve postoji') ili kao tvrdnja o vječnom, nepromjenjivom postojanju. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), izravno ga povezujući s glagolom 'biti'.
Ovaj stih (Ezekiel 30,20) tipičan je i vrlo precizan uvod u proročku objavu. Za proroke poput Ezekiela, primanje Božje riječi nije bilo izvanvremensko mistično iskustvo, već stvarni događaj usidren u ljudskoj povijesti. Navođenjem točne godine (jedanaeste godine sužanjstva kralja Jojakina), prvog mjeseca i sedmog dana, Ezekiel bilježi točan trenutak kada mu je upućena Božja poruka, dajući joj tako nepobitnu autentičnost i povijesnu težinu.
Sama struktura stiha jasno ocrtava prijenos božanskog autoriteta – 'riječ Jahvina' (davar Yahweh) dolazi proroku izravno ('k meni') sa svrhom da bude objavljena svijetu ('govoreći'). Ovaj formalni uvod daje legitimitet i snagu proročanstvu protiv Egipta koje slijedi, pokazujući sužnjevima u Babilonu da izrečeni sud nije prorokova vlastita misao, već djelatna i suverena riječ samoga Boga.