Zato, evo, dovodim na tebe strance, okrutnike među narodima; isukat će svoje mačeve na ljepotu tvoje mudrosti i oskvrnut će tvoj sjaj.
Zato, evo, dovodim na tebe strance, okrutnike među narodima; isukat će svoje mačeve na ljepotu tvoje mudrosti i oskvrnut će tvoj sjaj.
Spustit će te u jamu i umrijet ćeš smrću probodenih u srcu mora.
Zar ćeš doista pred onim koji te ubija reći: "Ja sam bog", a ti si čovjek, a ne bog, u ruci onih koji te probadaju?
Umrijet ćeš smrću neobrezanih od ruke stranaca, jer Ja sam govorio - riječ je Jahve Gospoda.
I dođe k meni Riječ Jahvina:
Zar ćeš doista pred onim koji te ubija reći: "Ja sam bog", a ti si čovjek, a ne bog, u ruci onih koji te probadaju?
Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: ja sam Bog, kad si čovjek a ne Bog u ruci onoga koji će te ubiti?
הֶאָמֹר תֹּאמַר אֱלֹהִים אָנִי לִפְנֵי הֹֽרְגֶךָ וְאַתָּה אָדָם וְלֹא אֵל בְּיַד מְחַלְלֶֽיךָ
he./'a.Mor to.Mar 'E.lo.Him 'A.ni li/f.Nei ho.re.Ge./kha ve./'a.Tah 'a.Dam ve./lo'- 'el be./Yad me.cha.Lei./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zar govoreći reći ćeš Bog ja pred onim koji te ubija, a ti čovjek a ne bog u ruci onih koji te probadaju"
1. zar govoreći reći ćeš Izvornik: הֶאָמֹר תֹּאמַר [he./'a.Mor to.Mar] Gramatika: Upitna čestica 'he' prefiksirana je na infinitiv apsolutni glagola 'amar' (reći), nakon kojeg slijedi imperfekt istog glagola. Upotreba infinitiva apsolutnog uz konačni glagol ovdje služi za snažno naglašavanje radnje. Značenje: Ova fraza izražava duboku ironiju i nevjericu. Prorok ističe potpunu apsurdnost i drskost tvrdnje tirskog kneza o vlastitoj božanstvenosti u trenucima njegovog pada.
2. Bog ja Izvornik: אֱלֹהִים אָנִי ['E.lo.Him 'A.ni] Gramatika: Kratka imenska rečenica sastavljena od imenice u množini 'elohim' (bogovi, božanstvo, Bog) i osobne zamjenice prvog lica jednine 'ani' (ja). Značenje: Ove riječi predstavljaju vrhunac hibrisa i samoobožavanja. Knez odbacuje granice ljudske naravi te sebi prisvaja božanski status, besmrtnost i apsolutnu suverenost.
3. pred onim koji te ubija Izvornik: לִפְנֵי הֹֽרְגֶךָ [li/f.Nei ho.re.Ge./kha] Gramatika: Složeni prijedlog 'lifnei' (pred licem) stoji uz particip aktivni Qal glagola 'harag' (ubiti), kojem je dodan pronominalni sufiks drugog lica jednine. Značenje: Fizička smrt u potpunosti razotkriva zabludu lažnog božanstva. Susret oči u oči s vlastitim krvnikom najjasniji je i najokrutniji podsjetnik na ranjivost i konačnost svakog čovjeka.
4. a ti čovjek a ne bog Izvornik: וְאַתָּה אָדָם וְלֹא אֵל [ve./'a.Tah 'a.Dam ve./lo'- 'el] Gramatika: Zamjenica 'atah' (ti) vezana je uz imenicu 'adam' (čovjek, ljudsko biće), te je suprotstavljena imenici 'el' (bog) pomoću veznika i negacije. Značenje: Ovo je središnja teološka poanta stiha koja postavlja nepremostivu granicu između stvorenja i Stvoritelja. Upotreba riječi 'adam' priziva asocijacije na prah zemaljski, naglašavajući prolaznost i ništavnost zemaljskog moćnika.
5. u ruci onih koji te probadaju Izvornik: בְּיַד מְחַלְלֶֽיךָ [be./Yad me.cha.Lei./kha] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s imenicom 'yad' (ruka) u konstruktnom stanju, nakon čega slijedi particip Piel glagola 'chalal' u množini sa sufiksom. Značenje: Glagol 'chalal' nosi dvostruko značenje: fizički probosti te religijski profanirati ili oskvrnuti. Knez ne samo da će biti fizički ubijen, već će njegova umišljena 'svetost' biti grubo obeščašćena.
Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 28,9) predstavlja snažnu teološku porugu usmjerenu protiv oholosti tirskog kneza. Kroz majstorsku upotrebu ironije, tekst suprotstavlja kneževu drsku tvrdnju o vlastitoj božanstvenosti neumoljivoj stvarnosti njegove nadolazeće, nasilne smrti. Trenutak suočavanja s ljudima koji će mu oduzeti život služi kao konačni, neoborivi dokaz njegove pripadnosti ljudskom rodu i potpunog odsustva bilo kakvih nadnaravnih svojstava.
Stih pritom nosi i duboku univerzalnu poruku o ograničenosti ljudske naravi te o trajnoj opasnosti samoobožavanja. Kad čovjek zaboravi da je samo 'adam' – prolazno biće sazdano od praha – i pokuša prisvojiti moć, nepogrešivost i slavu koja pripada jedino Bogu ('el'), on neizbježno srlja u propast. Njegov pokušaj vlastitog uzdizanja bit će tragično raspršen suočavanjem sa smrtnošću, čime se jasno pokazuje da istinska vječnost pripada isključivo Stvoritelju.