Podići će svoj glas nad tobom i gorko će vapiti, posut će prašinom svoje glave i valjat će se u pepelu.
Podići će svoj glas nad tobom i gorko će vapiti, posut će prašinom svoje glave i valjat će se u pepelu.
Zbog tebe će obrijati glave i opasati kostrijet; plakat će za tobom u gorčini duše gorkim naricanjem.
U svom naricanju podići će tužaljku za tobom i tužit će nad tobom: "Tko je kao Tir, ušutkan usred mora?"
Pri izlasku tvoje robe iz mora nasitila si mnoge narode; obiljem svoga bogatstva i svoje trgovačke robe obogatila si kraljeve zemlje.
U vrijeme kada si razbijena od mora u dubinama voda, tvoja roba i sav tvoj zbor padoše usred tebe.
U svom naricanju podići će tužaljku za tobom i tužit će nad tobom: "Tko je kao Tir, ušutkan usred mora?"
I za tobom će zapijevati u žalosti svojoj i naricaće za tobom; ko je bio kao Tir, oboreni usred mora?
וְנָשְׂאוּ אֵלַיִךְ בְּנִיהֶם קִינָה וְקוֹנְנוּ עָלָיִךְ מִי כְצוֹר כְּדֻמָה בְּתוֹךְ הַיָּֽם
ve./na.se.'U 'e.La.yi/kh be./ni./Hem ki.Nah ve./ko.Nu 'a.La.yi/kh mi khe./Tzor ke./du.Mah be./Tokh hai./Yam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I podići će k tebi u naricanju svom tužaljku i tužit će nad tobom: Tko kao Tir, kao ušutkana usred mora"
1. i podići će... tužaljku Izvornik: וְנָשְׂאוּ... קִינָה [ve-nas'u... qinah] Gramatika: Glagol 'nasha' (nositi, podići) u Qal perfektu s wau konsekutivnim označava radnju u budućnosti ili njezinu posljedicu. Sintagma 'podići tužaljku' (qinah) idiomatski označava glasno i javno izvođenje pogrebnog pjeva. Značenje: Ovo naglašava svečani, dramatični trenutak kada drugi narodi započinju ritualno oplakivanje. Pjevanje pogrebne pjesme nad još uvijek živim gradom funkcionira kao proročka ironija i potvrda neizbježnog pada.
2. u naricanju svom Izvornik: בְּנִיהֶם [be-nihem] Gramatika: Ovaj oblik spaja prijedlog 'be' (u), imenicu 'ni' (jauk, naricanje) i pronominalni sufiks trećeg lica množine 'hem' (njihov). Značenje: Izraz oslikava vrlo emotivno, duboko žaljenje naroda nad propašću grada. Njegov pad ne donosi samo ekonomsku štetu partnerima, nego izaziva tugu i glasan plač onih koji svjedoče uništenju.
3. i tužit će Izvornik: וְקוֹנְנוּ [ve-qon'nu] Gramatika: Glagol 'qun' (tužiti, naricati) nalazi se u Polel glagolskoj vrsti, koja najčešće služi za intenziviranje radnje. Ovdje dobiva izraženi obredni karakter. Značenje: Polel oblik sugerira da nije riječ samo o trenutnom izljevu tuge, već o strukturiranom i dugotrajnom obredu oplakivanja. Gubitak tirskog sjaja oplakuje se uz dužno strahopoštovanje prema onome što nestaje.
4. kao ušutkana Izvornik: כְּדֻמָה [ke-dumah] Gramatika: Imenici ili participu ženskog roda 'dumah' (od korijena 'damah' - biti ušutkan, uništen) dodan je prijedlog 'ke' koji znači 'kao'. Značenje: Riječ stvara izuzetno snažnu sliku grobne tišine i apsolutnog uništenja. Ušutkavanje stvara oštar, bolan kontrast nekadašnjoj užurbanoj buci i vrevi najživlje trgovačke luke antičkoga svijeta.
5. usred mora Izvornik: בְּתוֹךְ הַיָּֽם [be-tokh hay-yam] Gramatika: Prijedložna konstrukcija sazdana je od 'be-tokh' (usred, u srcu) te određene imenice 'hay-yam' (more). Značenje: More je donosilo neviđeno bogatstvo i vojnu sigurnost gradu koji se njime ponosio. Izraz nosi tešku ironiju: ono isto more koje je Tir činilo moćnim sada ga potpuno okružuje u njegovoj propasti i tišini. Imena:
- Tir [צוֹר / Tzor] (grad) Znači: stijena, kamen, hrid Tvorba: Ime potječe od semitskog korijena 'tzur' koji označava čvrstu stijenu ili kamenu hrid. Grad je imenovan prema svom originalnom zemljopisnom smještaju na nepristupačnom stjenovitom otoku neposredno uz obalu.
Ovaj stih iz Ezekielovog proroštva (Ezekiel 27:32) sažima vrhunac kozmičke tužaljke nad propašću velikoga feničkog grada Tira. Slika prelazi s opisa veličanstvene, ponosne pomorske velesile na tragičan prizor obrednog žalovanja, u kojemu strani narodi i pomorci dižu svoj glas u nevjerici nad iznenadnim padom. Prorok koristi tužaljku kao moćno literarno sredstvo, prikazujući potpunu propast moći oslonjene isključivo na ljudsko bogatstvo i umijeće, pretvarajući slavnu luku u mračno svjedočanstvo božanskog suda.
Središnja snaga teksta leži u ironičnom kontrastu između nekadašnjeg identiteta Tira i njegove tragične sudbine. 'Stijena' (što ime Tzor doslovno znači), nekoć poznata po svojoj nedostižnoj vrelini života i buci bezbrojnih brodova, sada se pronalazi 'ušutkana usred mora'. Ono isto more koje je bilo izvor njezinoga enormnog ponosa, bogatstva i sigurnosti postaje ogromnim poprištem vječne šutnje. Uzvik 'Tko je kao Tir?' time prestaje biti iskaz divljenja te postaje retoričko pitanje potpunog užasa i bespomoćnosti.