Tada svi oni koji rukuju veslom siđoše sa svojih lađa, mrnari, svi krmanoši morski: oni ostadoše na kopnu.
Tada svi oni koji rukuju veslom siđoše sa svojih lađa, mrnari, svi krmanoši morski: oni ostadoše na kopnu.
Oni daju čuti svoj glas o tebi, oni gorko jauču, oni sebi prašinu na glavu stavljaju, oni se valjaju u pepelu.
Oni sebi izbrijavaju lubanju zbog tebe, oni sebi kostrijet *pripasuju. Oni plaču nad tobom, u svojoj gorčini, izričući gorke žalopojke.
U svojoj boli, oni zapijevaju jednu žalopojku o tebi i u svojoj boli oni pjevaju: Tko bijaše kao Tir, tvrđa u sred mora?
Izvozeći tvoj tovar na mora, ti bijaše nasitio brojne narode; obiljem svojih dobara i svojih roba, ti bijaše obogatila kraljeve zemaljske.
Oni sebi izbrijavaju lubanju zbog tebe, oni sebi kostrijet *pripasuju. Oni plaču nad tobom, u svojoj gorčini, izričući gorke žalopojke.
I za tobom će se načiniti ćelavi, i pripasaće kostrijet, i plakaće za tobom gorko iz srca, i gorko će ridati.
וְהִקְרִיחוּ אֵלַיִךְ קָרְחָה וְחָגְרוּ שַׂקִּים וּבָכוּ אֵלַיִךְ בְּמַר נֶפֶשׁ מִסְפֵּד מָֽר
vehikriychu 'elayikh karcha vechagru sakiym uvakhu 'elayikh bemar nefesh misped mar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.