U buci jadikovanja tvojih krmanoša, obale podrhtavaju.
U buci jadikovanja tvojih krmanoša, obale podrhtavaju.
Tada svi oni koji rukuju veslom siđoše sa svojih lađa, mrnari, svi krmanoši morski: oni ostadoše na kopnu.
Oni daju čuti svoj glas o tebi, oni gorko jauču, oni sebi prašinu na glavu stavljaju, oni se valjaju u pepelu.
Oni sebi izbrijavaju lubanju zbog tebe, oni sebi kostrijet *pripasuju. Oni plaču nad tobom, u svojoj gorčini, izričući gorke žalopojke.
U svojoj boli, oni zapijevaju jednu žalopojku o tebi i u svojoj boli oni pjevaju: Tko bijaše kao Tir, tvrđa u sred mora?
Oni daju čuti svoj glas o tebi, oni gorko jauču, oni sebi prašinu na glavu stavljaju, oni se valjaju u pepelu.
I povikaće za tobom iza glasa i zaridati gorko, i posuće prahom glave svoje i po pepelu će se valjati.
וְהִשְׁמִיעוּ עָלַיִךְ בְּקוֹלָם וְיִזְעֲקוּ מָרָה וְיַעֲלוּ עָֽפָר עַל רָאשֵׁיהֶם בָּאֵפֶר יִתְפַּלָּֽשׁוּ
vehishmiy'u 'alayikh bekolam veyiz'aku mara veya'alu 'afar 'al ra'sheyhem ba'efer yitpalashu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.