Ovako govori Jahve Gospod Tiru: "Neće li se od zvuka tvoga pada, pri jecaju ranjenika i pokolju usred tebe, zatresti otoci?
Ovako govori Jahve Gospod Tiru: "Neće li se od zvuka tvoga pada, pri jecaju ranjenika i pokolju usred tebe, zatresti otoci?
Tada će svi knezovi mora sići sa svojih prijestolja, skinuti svoje ogrtače i svući svoju vezenu odjeću. Zaodjenut će se drhtanjem i posjedati na zemlju te svakoga trena drhtati i užasavati se nad tobom.
Podignut će nad tobom tužaljku i reći će ti: 'Kako propade, grade naseljen s mora, grade slavljeni, što bijaše moćan na moru, ti i stanovnici tvoji, koji užas zadavahu svim njegovim žiteljima!
Sada će drhtati otoci na dan tvoga pada, a otoci koji su u moru prestrašit će se tvoga odlaska."
Jer ovako govori Jahve Gospod: "Kad te učinim opustošenim gradom, poput gradova koji nisu naseljeni, kad na tebe podignem bezdan i prekriju te mnoge vode,
Podignut će nad tobom tužaljku i reći će ti: 'Kako propade, grade naseljen s mora, grade slavljeni, što bijaše moćan na moru, ti i stanovnici tvoji, koji užas zadavahu svim njegovim žiteljima!
I naricaće za tobom i govoriće ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi.
וְנָשְׂאוּ עָלַיִךְ קִינָה וְאָמְרוּ לָךְ אֵיךְ אָבַדְתְּ נוֹשֶׁבֶת מִיַּמִּים הָעִיר הַהֻלָּלָה אֲשֶׁר הָיְתָה חֲזָקָה בַיָּם הִיא וְיֹשְׁבֶיהָ אֲשֶׁר נָתְנוּ חִתִּיתָם לְכָל יוֹשְׁבֶֽיהָ
ve./na.se.'U 'a.La.yi/kh ki.Nah ve./'A.me.ru La/kh 'eikh 'a.Vadt no.She.vet mi./ya.Mim ha./'Ir ha./hu.La.lah 'a.Sher ha.ye.Tah cha.za.Kah va/i.Yam hi' ve./yo.she.Vei./ha 'a.Sher- na.te.Nu chi.ti.Ta/m le./khol yo.she.Vei./ha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I podići će nad tobom tužaljku i reći će tebi kako propala si nastanjena iz mora grade slavljeni koji bješe jak na moru ona i stanovnici njeni koji dadoše užas svoj svim stanovnicima njenim"
1. I podići će Izvornik: וְנָשְׂאוּ [ve./na.se.'U] Gramatika: Glagol 'nasa' (podići, nositi) u Qal perfektu, 3. lice množine s waws konsekutivnim koji pretvara prošlost u proročku budućnost. Označava radnju koja će se neizbježno dogoditi. Značenje: Izraz 'podići tužaljku' (nasa qinah) tehnički je termin za započinjanje formalnog naricanja nad mrtvima ili uništenima. Prorok najavljuje da će narodi oplakivati pad ovog nekad slavnog grada.
2. tužaljku Izvornik: קִינָה [ki.Nah] Gramatika: Imenica ženskog roda jednine. Označava formalnu elegiju ili žalopojku, često strukturiranu u specifičnom naricateljskom metru (tzv. qinah metar). Značenje: Tužaljka ovdje nije samo izraz tuge, već javno priznanje konačnog kraja. Njenim pjevanjem grad se već proglašava 'mrtvim' usprkos njegovom trenutačnom bogatstvu, jer je Božja presuda neopoziva.
3. propala si Izvornik: אָבַדְתְּ ['a.Vadt] Gramatika: Glagol 'avad' (propasti, izgubiti se, nestati) u Qal perfektu, 2. lice jednine ženskog roda. Korištenje perfekta za budući događaj naglašava potpunu sigurnost proročanstva. Značenje: Ova riječ nosi težinu potpunog i nepovratnog nestanka. Grad koji je dominirao morima suočava se s apsolutnim uništenjem i brisanjem svog ponosnog identiteta sa svjetske pozornice.
4. slavljeni Izvornik: הַהֻלָּלָה [ha./hu.La.lah] Gramatika: Određeni član 'ha' povezan s glagolom 'halal' (hvaliti, slaviti) u Pu'al participu ženskog roda jednine. Pu'al oblik izražava intenzivno pasivno stanje (ona koja je uvelike hvaljena). Značenje: Ukazuje na nekadašnju svjetsku slavu i divljenje koje je grad uživao zbog svoje ljepote, trgovačke moći i bogatstva. Kontrast između prijašnje proslavljenosti i nadolazeće propasti snažno pojačava dramatičnost teksta.
5. užas svoj Izvornik: חִתִּיתָם [chi.ti.Ta/m] Gramatika: Imenica ženskog roda 'chitit' (užas, strah, prestravljenost) sa sufiksom 3. lica množine ('njihov'). Izvedena je iz korijena 'chatat' koji znači 'biti slomljen' ili 'biti prestravljen'. Značenje: Govori o tiraniji i teroru koji je grad nekad širio među drugim narodima i obalnim stanovnicima. Njegova se nekadašnja dominacija temeljila na strahu, a ta arogancija sada priziva vlastito uništenje.
Ovaj stih (Ezekiel 26:17) predstavlja dramatičnu prekretnicu u proroštvu protiv feničanskog grada Tira, donoseći tužaljku (elegiju) nad onim koji je do tada neprikosnoveno dominirao pomorskim svijetom. Kroz snažan kontrast između nekadašnje oholosti i nadolazeće propasti, tekst oslikava ironiju ljudske moći: grad koji je nekad utjerivao strah ('užas svoj') u kosti svim obalnim narodima sada i sam postaje predmetom straha, zgražanja i tužaljke. Sama objava tužaljke služi kao proročka smrtna presuda; njezino započinjanje znači da je božanska osuda konačna, a Tir, iako u tom trenutku još uvijek živ i bogat, u Božjim je očima već uništen.
Teološki, stih ističe prolaznost svake zemaljske sile koja svoju sigurnost i slavu gradi neovisno o Bogu, prvenstveno kroz uzgnjetavanje drugih. Tir se u ovom kontekstu promatra kao biblijski arhetip materijalističkog ponosa i ljudske samouvjerenosti proizašle iz bogatstva i vojne sile. Konačna poruka opominje da svaka moć izgrađena na aroganciji, tlačenju i izazivanju straha neminovno vodi do vlastitog pada i potpunog zaborava pred suverenom Božjom pravdom.