Uzmi najbolje od stada i naslaži kosti ispod njega. Snažno ga prokuhaj, neka se i kosti skuhaju u njemu."
Uzmi najbolje od stada i naslaži kosti ispod njega. Snažno ga prokuhaj, neka se i kosti skuhaju u njemu."
Zato ovako govori Jahve Gospod: "Jao gradu krvi, loncu u kojemu je hrđa njegova i hrđa njegova iz njega nije izašla! Komad po komad izvadi iz njega; ždrijeb na nj nije pao.
Jer njegova krv bijaše usred njega; na golu ju je stijenu stavio, nije ju izlio na zemlju da je prahom prekrije.
Da podignem Gnjev, da izvršim odmazdu, stavio sam njegovu krv na golu stijenu, da ne bude pokrivena."
Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Jao krvoločnome gradu! I Ja ću uvećati lomaču!
Jer njegova krv bijaše usred njega; na golu ju je stijenu stavio, nije ju izlio na zemlju da je prahom prekrije.
Jer je krv njegova usred njega; na go kamen metnu je, ne proli je na zemlju da se pokrije prahom.
כִּי דָמָהּ בְּתוֹכָהּ הָיָה עַל צְחִיחַ סֶלַע שָׂמָתְהוּ לֹא שְׁפָכַתְהוּ עַל הָאָרֶץ לְכַסּוֹת עָלָיו עָפָֽר
ki da.Ma/h be./to.Kha/h ha.Yah 'al- tze.Chi.ach Se.la' sa.Ma.te./hu lo' she.fa.Khat./hu 'al- ha./'A.retz le./kha.Sot 'a.La/v 'a.Far
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer krv njena u sredini njenoj bila je na golu stijenu stavila ju je nije izlila ju je na zemlju da pokrije preko nje prah"
1. krv njena Izvornik: דָמָהּ [da.Ma/h] Gramatika: Imenica muškog roda jednine (dam) s pronominalnim sufiksom trećeg lica jednine ženskog roda koji se odnosi na grad (Jeruzalem). Značenje: U biblijskoj misli krv predstavlja sam život. Ovdje simbolizira teška zlodjela, nasilje i krivnju grada, odnosno nepravedno oduzete živote čija prolivenost zahtijeva pravdu.
2. na golu stijenu Izvornik: עַל צְחִיחַ סֶלַע ['al- tze.Chi.ach Se.la'] Gramatika: Prijedlog 'na' uz imensku sintagmu u konstruktnom stanju (status constructus). Riječ 'tzachiach' označava nešto ogoljeno, glatko ili izloženo suncu, dok 'sela' znači stijenu. Značenje: Slika glatke, nepropusne stijene naglašava potpunu izloženost. Krv se ne može upiti ni sakriti, već ostaje na vidjelu kao vječni i sramotni svjedok počinjenog zločina.
3. stavila ju je Izvornik: שָׂמָתְהוּ [sa.Ma.te./hu] Gramatika: Glagol iz korijena שים (sim - staviti, postaviti) u Qal perfektu trećeg lica jednine ženskog roda, sa sufiksom trećeg lica jednine muškog roda (koji se odnosi na imenicu 'krv'). Značenje: Glagol ukazuje na namjernu, svjesnu akciju. Grad je svoje zločine izložio otvoreno i prkosno, bez ikakvog osjećaja srama ili pokušaja prikrivanja.
4. nije izlila ju je Izvornik: לֹא שְׁפָכַתְהוּ [lo' she.fa.Khat./hu] Gramatika: Negacija uz glagol iz korijena שפך (shafakh - proliti, izliti) u Qal perfektu, 3. lice ženskog roda jednine, uz pronominalni sufiks za muški rod. Značenje: Ova fraza izravno upućuje na kršenje Tore koja nalaže pravilno izlijevanje krvi kako bi se pokazalo poštovanje prema stvorenom životu.
5. da pokrije Izvornik: לְכַסּוֹת [le./kha.Sot] Gramatika: Glagol iz korijena כסה (kasa - pokriti, sakriti) u Piel infinitivu konstruktnom s prefiksnim prijedlogom 'le' (za, da bi). Značenje: Aluzija na Levitski zakonik (17,13) koji zahtijeva da se krv prekrije zemljom. Nepokrivanje krvi predstavlja krajnji prijezir prema Božjem zakonu i svetosti života.
6. prah Izvornik: עָפָֽר ['a.Far] Gramatika: Imenica muškog roda jednine u apsolutnom stanju. Označava prašinu, suhu zemlju ili prah. Značenje: Prah ovdje služi kao sredstvo za apsorpciju i simbolični povratak u zemlju. Njegov izostanak znači da nema smirenja ni pokajanja, pa izložena krv nastavlja 'vikati' Bogu pozivajući na sud.
Ovaj stih (Ezekiel 24,7) koristi snažnu i šokantnu sliku nepokrivene krvi kako bi prikazao dubinu i drskost grijeha Jeruzalema. Prema biblijskom zakonu (Levitski zakonik 17), krv svake zaklane životinje iz poštovanja se morala izliti na zemlju i prekriti prahom. Nasuprot tome, Jeruzalem je krv svojih nevinih žrtava drsko ostavio na 'goloj stijeni', odbijajući ju čak i simbolično prekriti.
Takvo postupanje ukazuje na potpunu odsutnost srama, kajanja ili straha od Božje pravde. Slično kao i Abelova krv u Knjizi Postanka, ova izložena i neupijena krv vapi sa stijene prema nebu, postajući neosporan dokaz krivnje. Bog time poručuje da su grijesi naroda postali previše očiti da bi se ignorirali, čime je božanska osuda postala neizbježna i neopoziva.