Ja, Jahve, govorio sam; to dolazi i Ja ću to učiniti. Neću odustati, neću poštedjeti niti ću se sažaliti. Prema tvojim putovima i prema tvojim djelima sudit će ti se, Riječ je Jahve Gospoda.
Ja, Jahve, govorio sam; to dolazi i Ja ću to učiniti. Neću odustati, neću poštedjeti niti ću se sažaliti. Prema tvojim putovima i prema tvojim djelima sudit će ti se, Riječ je Jahve Gospoda.
I dođe k meni Riječ Jahvina:
"Sine čovječji, evo, Ja ti udarcem oduzimam čežnju tvojih očiju, ali ne tuguj, ne plači i neka tvoja suza ne poteče.
Uzdiši tiho, ne čini žalovanja za mrtvima, sveži na se svoj povez i stavi obuću na noge; ne zastiri brkova i ne jedi ljudskoga kruha.
Ujutro govorih narodu, a navečer mi žena umrije; i ujutro učinih kako mi je zapovjeđeno.
"Sine čovječji, evo, Ja ti udarcem oduzimam čežnju tvojih očiju, ali ne tuguj, ne plači i neka tvoja suza ne poteče.
Sine čovječji, evo ja ću ti uzeti želju očiju tvojih zlom, ali ne tuži ni plači, niti suza roni.
בֶּן אָדָם הִנְנִי לֹקֵחַ מִמְּךָ אֶת מַחְמַד עֵינֶיךָ בְּמַגֵּפָה וְלֹא תִסְפֹּד וְלֹא תִבְכֶּה וְלוֹא תָבוֹא דִּמְעָתֶֽךָ
ben- 'a.Dam hi./Ni lo.Ke.ach mi.me./Kha 'et- mach.Mad 'ei.Nei./kha be./ma.ge.Fah ve./Lo' tis.Pod ve./Lo' tiv.Keh ve./Lo' ta.Vo' dim.'a.Te./kha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sine čovjeka, evo me uzimam od tebe [akuzativ] čežnju očiju tvojih udarcem, i ne tuguj i ne plači i ne neka dođe suza tvoja."
1. Sine čovjeka Izvornik: בֶּן אָדָם [ben 'adam] Gramatika: Konstruktno stanje (status constructus) imenice 'ben' (sin) i apsolutni oblik imenice 'adam' (čovjek, čovječanstvo). Značenje: Ovaj izraz u knjizi proroka Ezekiela redovito se koristi kao Božje oslovljavanje proroka. Naglašava prorokovu smrtnost, krhkost i ljudsku prirodu u oštrom kontrastu s Božjom transcendencijom.
2. uzimam Izvornik: לֹקֵחַ [loqeach] Gramatika: Particip aktivni (qal) glagola 'laqach' (uzeti), koji se ovdje koristi uz riječ 'hinni' (evo me) za izražavanje skore i sigurne buduće radnje. Značenje: Ovo je Božje izricanje neposredne akcije. Bog preuzima aktivnu ulogu u oduzimanju onoga što je proroku najdraže, naglašavajući time Svoj suverenitet nad povijesnim događajima i ljudskim sudbinama.
3. čežnju očiju tvojih Izvornik: מַחְמַד עֵינֶיךָ [machmad 'eineikha] Gramatika: Imenica 'machmad' (od korijena ch-m-d, željeti, žudjeti) nalazi se u konstruktnom stanju vezana na dual imenice 'oko' ('ayin) s pronominalnim sufiksom drugog lica jednine. Značenje: Ova fraza odnosi se na nešto izuzetno dragocjeno i voljeno, u ovom slučaju na Ezekielovu ženu. Ujedno proročki i simbolično predstavlja Hram u Jeruzalemu koji je bio vrhovni ponos i radost cijelog izraelskog naroda.
4. udarcem Izvornik: בְּמַגֵּפָה [bemaggefah] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, s, pomoću) i imenica ženskog roda 'maggefah' (udarac, pošast), izvedena od glagolskog korijena 'nagaf' (udariti, poraziti). Značenje: Riječ obično ukazuje na smrtonosni udarac ili iznenadnu bolest poslanu izravno od Boga. Ukazuje na to da će smrt prorokove žene nastupiti iznenada i biti jasno prepoznata kao božanski zahvat.
5. ne tuguj i ne plači Izvornik: לֹא תִסְפֹּד וְלֹא תִבְכֶּה [lo' tispod ve/lo' tivkeh] Gramatika: Negacija 'lo' s glagolima u imperfektu 'safad' (oplakivati, naricati) i 'bakah' (plakati, liti suze), što se na hebrejskom koristi za izricanje snažne zabrane. Značenje: Ova zapovijed nalaže potpunu suspenziju svih uobičajenih pogrebnih običaja i prirodnih emocija. Prorokovo bolno susprezanje tuge djeluje kao šokantan znak narodu koji zbog veličine svoje tragedije i krivnje grijeha neće moći adekvatno oplakivati skori pad Jeruzalema.
Ovaj stih iz Ezekiela 24:16 predstavlja jedan od najtežih trenutaka u cjelokupnoj proročkoj službi Staroga zavjeta, gdje Bog najavljuje Ezekielu iznenadnu smrt njegove voljene žene, slikovito opisane kao 'čežnja njegovih očiju'. Unatoč nadolazećem tragičnom osobnom gubitku, proroku se strogo i izričito zabranjuje svako vanjsko iskazivanje tuge — nema plakanja, tradicionalnog naricanja niti prolijevanja suza.
Ova osobna tragedija služi kao snažan, šokantan proročki znak Izraelcima u izgnanstvu. Kao što Ezekiel gubi svoju ženu u trenu i ne smije je oplakivati, tako će narod vrlo skoro izgubiti Jeruzalem i Hram. Katastrofa potpunog uništenja svetišta bit će toliko strašna i duboka, a svijest o njihovoj vlastitoj krivnji toliko velika, da će ostati paralizirani u boli, bez mogućnosti pronalaska utjehe kroz uobičajeno tugovanje i opraštanje.