Prihvatit ću vas kao ugodan miris kada vas izvedem iz naroda i saberem iz zemalja u kojima ste raspršeni, i u vama ću se posvetiti pred očima naroda.
Prihvatit ću vas kao ugodan miris kada vas izvedem iz naroda i saberem iz zemalja u kojima ste raspršeni, i u vama ću se posvetiti pred očima naroda.
I znat ćete da sam Ja Jahve kada vas dovedem na tlo Izraela, u zemlju za koju podigoh Svoju Ruku da je dam vašim očevima.
Ondje ćete se sjetiti svojih putova i svih svojih djela kojima ste se okaljali, i zgnušat ćete se sami nad sobom zbog svih zala koja ste učinili.
I znat ćete da sam Ja Jahve kada postupim s vama radi Svoga Imena, a ne po vašim zlim putovima ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov — riječ je Jahve Gospoda.
Ondje ćete se sjetiti svojih putova i svih svojih djela kojima ste se okaljali, i zgnušat ćete se sami nad sobom zbog svih zala koja ste učinili.
I ondje ćete se opomenuti putova svojih i svijeh djela svojih, kojima se oskvrniste, i sami ćete sebi biti mrski za sva zla svoja koja činiste.
וּזְכַרְתֶּם שָׁם אֶת דַּרְכֵיכֶם וְאֵת כָּל עֲלִילוֹתֵיכֶם אֲשֶׁר נִטְמֵאתֶם בָּם וּנְקֹֽטֹתֶם בִּפְנֵיכֶם בְּכָל רָעוֹתֵיכֶם אֲשֶׁר עֲשִׂיתֶֽם
u./ze.khar.tem- Sham 'et- dar.khei./Khem ve./'Et kol- a.li.Lo.tei./Khem 'a.Sher nit.me.Tem Ba/m u./ne.ko.to.Tem bi/f.nei./Khem be./khol ra.'o.tei./Khem 'a.Sher 'a.si.Tem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I sjetit ćete se tamo [oznaka objekta] putova svojih i [oznaka objekta] svih djela svojih kojima okaljaste se u njima i zgnušat ćete se u licima svojim u svim zlima svojim koja učiniste."
1. I sjetit ćete se Izvornik: וּזְכַרְתֶּם [u.ze.khar.tem] Gramatika: Waw uzastopni (consecutive) pridodan Qal perfektu u drugom licu množine. Zbog waw uzastopnog, perfekatski oblik prelazi u značenje budućeg vremena. Značenje: U biblijskom smislu, glagol 'zakar' nije samo mentalna radnja prisjećanja, već aktivno prisvajanje prošlosti koje mijenja trenutno ponašanje. Ovdje označava ključni trenutak duhovnog buđenja i svijesti o prekršenom savezu.
2. putova svojih Izvornik: דַּרְכֵיכֶם [dar.khei.khem] Gramatika: Imenica muškog roda u množini, u konstruktnom stanju sa sufiksom za drugo lice množine. Osnovni korijen je 'derekh'. Značenje: Metafora 'puta' u Starom zavjetu redovito označava nečiji način života, moralne izbore i cjelokupno duhovno usmjerenje. U ovom kontekstu odnosi se na njihovu povijest pogrešnih životnih odabira i idolopokloničkih obrazaca.
3. djela svojih Izvornik: עֲלִילוֹתֵיכֶם [a.li.lo.tei.khem] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini, u konstruktnom stanju sa sufiksom za drugo lice množine. Potječe od korijena 'alal (činiti, postupati). Značenje: Riječ obično nosi snažnu konotaciju namjernih, često drskih ili zlih postupaka i nedjela. Naglašava aktivnu i svjesnu pobunu protiv Božjih zakona koju su činili.
4. okaljaste se Izvornik: נִטְמֵאתֶם [nit.me.tem] Gramatika: Nifal (povratno-trpni glagolski soj) perfekt, drugo lice množine od korijena tame' (biti nečist). Značenje: Označava duboku kultnu, moralnu i duhovnu nečistoću koja osobu odvaja od svetog Boga. Ukazuje na to da su njihovi grijesi ostavili suštinsku mrlju na njihovom kolektivnom identitetu.
5. i zgnušat ćete se Izvornik: וּנְקֹֽטֹתֶם [u.ne.ko.to.tem] Gramatika: Waw uzastopni vezan uz Nifal perfekt, drugo lice množine, od korijena qut ili naqat (osjećati gnušanje, gaditi se). Značenje: Riječ opisuje duboku i intenzivnu emotivnu reakciju samoprijezira i srama prilikom spoznaje prirode vlastitog grijeha. Ovo 'gađenje nad samim sobom' prikazuje se kao nužan preduvjet za istinsko, dubinsko pokajanje.
6. u licima svojim Izvornik: בִּפְנֵיכֶם [bi.f.nei.khem] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, na) spojen s množinskom imenicom 'panim' (lice) u konstruktnom stanju, te sufiksom za 2. lice množine. Značenje: Ova fraza idiomatski znači 'u vlastitim očima' ili 'pred samima sobom'. Naglašava unutarnju, osobnu i neporecivu spoznaju krivnje, gdje narod sam sebi postaje i tužitelj i sudac.
Ovaj stih (Ezekiel 20:43) donosi snažan, psihološki i teološki dubok prikaz pravog duhovnog buđenja i pokajanja. Kontekst poglavlja opisuje Božje milosrđe u kojem on obnavlja svoj narod ne zbog njihovih zasluga, nego radi svoga svetog Imena. Zanimljivo je da spoznaja te nezaslužene milosti ne izaziva površnu radost, već rezultira bolnim i dubokim suočavanjem naroda s vlastitom grešnom prošlošću.
Sjećanje na prijašnja nedjela stvara u njima osjećaj stida i samoprijezira (gnušanja nad samima sobom). Pokajanje se ovdje ne opisuje kao puki strah od božanske kazne, već kao unutarnja transformacija srca. Spoznaja Božje vjernosti, kontrastirana s njihovom izopačenošću, rađa iskreno gnušanje prema grijehu, što označava konačni nutarnji prekid sa starim načinom života i početak istinskog duhovnog ozdravljenja.