I svetkujte Moje subote, i one će biti znak između Mene i vas, da znate da sam Ja Jahve, vaš Bog.'
I svetkujte Moje subote, i one će biti znak između Mene i vas, da znate da sam Ja Jahve, vaš Bog.'
Ali sinovi se pobuniše protiv Mene; po Mojim Odredbama ne hodiše i Moje Zakone ne čuvaše da ih vrše - one koje čovjek vrši da bi po njima živio - a Moje Subote oskvrnuše. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih, da iskalim Svoju Srdžbu na njima u pustinji.
Ali povukoh Svoju Ruku i učinih to radi Svoga Imena, da ne bude oskvrnjeno pred očima naroda, naočigled kojih ih izvedoh.
Također im se Ja zakleh u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama.
zato što nisu vršili Moje Sudove, prezreli su Moje Odredbe i oskvrnuli Moje Subote, a oči im bijahu okrenute za idolima njihovih otaca.
Ali povukoh Svoju Ruku i učinih to radi Svoga Imena, da ne bude oskvrnjeno pred očima naroda, naočigled kojih ih izvedoh.
Ali povratih ruku svoju i učinih imena svojega radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.
וַהֲשִׁבֹתִי אֶת יָדִי וָאַעַשׂ לְמַעַן שְׁמִי לְבִלְתִּי הֵחֵל לְעֵינֵי הַגּוֹיִם אֲשֶׁר הוֹצֵאתִי אוֹתָם לְעֵינֵיהֶֽם
va./ha.shi.Vo.ti 'et- ya.D/i va./'A.'as le.Ma.'an she.M/i le./vil.Ti he.Chel le./'ei.Nei ha./go.Yim 'a.Sher- ho.Tze.ti 'o.Ta/m le./'ei.nei./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I povukoh [oznaka akuzativa] ruku moju i učinih radi imena moga da ne bude oskvrnjeno u očima narodā koje izvedoh njih u očima njihovim."
1. I povukoh Izvornik: וַהֲשִׁבֹתִי [va.hashivoti] Gramatika: Hiphil perfekt prvog lica jednine od korijena שׁוּב (šuv - vratiti se, okrenuti) obojen waw-konsekutivnim nastavkom. U kauzativnom Hiphil obliku glagol znači 'vratiti' ili 'povući'. Značenje: Označava Božju milostivu odluku da suzdrži svoju ruku od potpunog suda nad pobunjenim narodom. Ruka je simbol moći i djelovanja, a njeno povlačenje predstavlja aktivno susprezanje kazne.
2. i učinih Izvornik: וָאַעַשׂ [va.'a'as] Gramatika: Qal imperfekt (wayyiqtol) prvog lica jednine od korijena עָשָׂה (asah - činiti, raditi) s waw-konsekutivnim koji prebacuje radnju u prošlost. Riječ je o skraćenom (apokopiranom) obliku uobičajenom za narativnu formu. Značenje: Pokazuje da Božji čin spasenja nije tek pasivno odustajanje od osude, već i proaktivno djelo milosrđa. Bog odlučno intervenira u ljudsku povijest prema svom suverenom, nepromjenjivom planu.
3. radi imena moga Izvornik: לְמַעַן שְׁמִי [lema'an shmi] Gramatika: Sastoji se od prijedloga לְמַעַן (lema'an - radi, zbog, sa svrhom) te imenice שֵׁם (šem - ime) s dodanim sufiksom za prvo lice jednine. Značenje: U biblijskom shvaćanju, 'ime' označava nečiji identitet, autoritet i slavu. Bog ne spašava Izrael zbog njihovih zasluga, već kako bi zaštitio svoj sveti ugled te pokazao vjernost svojim vlastitim obećanjima.
4. da ne bude oskvrnjeno Izvornik: לְבִלְתִּי הֵחֵל [levilti hechel] Gramatika: Negacija za svrhu uz infinitiv tvori se prijedlogom לְבִלְתִּי (levilti - da ne). הֵחֵל (hechel) je pasivni Niphal infinitiv konstrukt korijena חָלַל (chalal - oskvrnuti, obesvetiti). Značenje: Izražava Božju prevenciju sramoćenja vlastitog autoriteta među strancima. Oskvrnuće bi se dogodilo ako bi okolni narodi pravedni Božji sud nad Izraelom pogrešno protumačili kao Njegovu slabost.
5. u očima naroda Izvornik: לְעֵינֵי הַגּוֹיִם [le'einei hagoyim] Gramatika: Oblik לְעֵינֵי sastoji se od prijedloga לְ (le - u, pred) i imenice עַיִן (ajin - oko) u dualu i statusu constructusu. Riječ הַגּוֹיִם (hagojim - narodi) je u množini i nosi određeni član. Značenje: Fraza naglašava javni, međunarodni doseg Božjeg djelovanja. Spasenje i oslobođenje izabranog naroda namijenjeno je da bude kozmičko svjedočanstvo Božje slave pred cijelim svijetom.
6. izvedoh Izvornik: הוֹצֵאתִי [hotzeti] Gramatika: Glagol je u Hiphil perfektu prvog lica jednine, izveden iz korijena יָצָא (jatza - izaći). Hiphil pretvara značenje u kauzativ - 'učiniti da izađe', to jest 'izvesti'. Značenje: Ovo je tehnički biblijski termin za spasenjski događaj Izlaska iz Egipta. Tim činom izbavljenja Bog je zauvijek vezao svoj autoritet pred narodima za preživljavanje Izraela.
Ovaj stih (Ezekiel 20:22) snažno ocrtava teocentrični karakter biblijskog spasenja. Bog, usprkos dubokoj pobuni izraelskog naroda u pustinji, odustaje od njihovog zasluženog uništenja svjesnim 'povlačenjem svoje ruke'. Njegov primarni motiv za ovakvo milosrđe nije izvanjska ljudska dobrota ili zasluga, već očuvanje časti i svetosti vlastitog imena.
Da je Izrael bio uništen nedugo nakon što je čudesno oslobođen iz Egipta, okolni poganski narodi bi Božji sud pogrešno protumačili kao Njegovu slabost ili nesposobnost da ih održi na životu. Bog stoga djeluje kako bi zaštitio svoj vlastiti ugled i slavu pred narodima. Ovaj tekst nam otkriva Boga čija milost paradoksalno proistječe iz Njegove apsolutne svetosti — Njegova vjernost samome sebi postaje krajnji temelj opstanka i spasenja Njegovog naroda.