Ja sam Jahve, Bog vaš. Po Mojim Uredbama hodite, Moje Zakone čuvajte i vršite ih.
Ja sam Jahve, Bog vaš. Po Mojim Uredbama hodite, Moje Zakone čuvajte i vršite ih.
I svetkujte Moje subote, i one će biti znak između Mene i vas, da znate da sam Ja Jahve, vaš Bog.'
Ali sinovi se pobuniše protiv Mene; po Mojim Odredbama ne hodiše i Moje Zakone ne čuvaše da ih vrše - one koje čovjek vrši da bi po njima živio - a Moje Subote oskvrnuše. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih, da iskalim Svoju Srdžbu na njima u pustinji.
Ali povukoh Svoju Ruku i učinih to radi Svoga Imena, da ne bude oskvrnjeno pred očima naroda, naočigled kojih ih izvedoh.
Također im se Ja zakleh u pustinji da ću ih raspršiti među narode i rasijati po zemljama.
Ali sinovi se pobuniše protiv Mene; po Mojim Odredbama ne hodiše i Moje Zakone ne čuvaše da ih vrše - one koje čovjek vrši da bi po njima živio - a Moje Subote oskvrnuše. Tada rekoh da ću izliti Svoj Gnjev na njih, da iskalim Svoju Srdžbu na njima u pustinji.
Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakona mojih ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnjev svoj na njima u pustinji.
וַיַּמְרוּ בִי הַבָּנִים בְּחֻקּוֹתַי לֹֽא הָלָכוּ וְאֶת מִשְׁפָּטַי לֹא שָׁמְרוּ לַעֲשׂוֹת אוֹתָם אֲשֶׁר יַעֲשֶׂה אוֹתָם הָֽאָדָם וָחַי בָּהֶם אֶת שַׁבְּתוֹתַי חִלֵּלוּ וָאֹמַר לִשְׁפֹּךְ חֲמָתִי עֲלֵיהֶם לְכַלּוֹת אַפִּי בָּם בַּמִּדְבָּֽר
va/i.yam.ru- v/i ha./ba.Nim be./chu.ko.Ta/i lo'- Ha.la.khu ve./'Et mish.pa.Ta/i lo'- sha.me.Ru la./'a.Sot 'o.Ta/m 'a.Sher ya.'a.Seh 'o.Ta/m ha./'a.Dam va./Chai ba./Hem 'et- sha.be.to.Ta/i chi.Le.lu va./'o.Mar li/sh.Pokh cha.ma.T/i 'a.lei./Hem le./kha.Lot 'a.P/i ba/m ba./mid.Bar
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pobuniše se protiv mene sinovi, u odredbama mojim ne hodiše i zakone moje ne čuvaše da čine njih, koje čini njih čovjek i živjet će u njima, subote moje oskvrnuše, i rekoh da izlijem gnjev svoj na njih, da ispunim srdžbu svoju na njima u pustinji."
1. I pobuniše se Izvornik: וַיַּמְרוּ [va.i.yam.ru] Gramatika: Glagol iz korijena 'marah' u Hifil konjugaciji (uzročni aktiv), imperfekt s konsekutivnim vav-om. Ovaj oblik izražava svjesnu, aktivnu pobunu i prkos. Značenje: Ukazuje na namjerno i ustrajno odbacivanje Božjeg autoriteta. To nije bio tek usputni neposluh iz slabosti, već prkosno i drsko suprotstavljanje Bogu i uvjetima Njegova Saveza.
2. sinovi Izvornik: הַבָּנִים [ha.ba.Nim] Gramatika: Imenica u množini s određenim članom. Odnosi se na točno određenu skupinu ljudi o kojoj je riječ u širem kontekstu poglavlja. Značenje: Označava drugu generaciju Izraelaca u pustinji. Tragično je što oni, unatoč gorkom iskustvu svojih očeva koji su pomrli u pustinji, ponavljaju iste greške i obrasce pobune.
3. i živjet će Izvornik: וָחַי [va.Chai] Gramatika: Glagol 'chayah' (živjeti) spojen s veznikom. Kontekst izražava posljedicu ili Božje obećanje neposredno vezano uz prethodni uvjet. Značenje: Predstavlja temeljno obećanje Saveza - poslušnost Božjim odredbama donosi istinski život. To podrazumijeva kako fizičko očuvanje naroda, tako i puninu života u zajedništvu s Bogom.
4. oskvrnuše Izvornik: חִלֵּלוּ [chi.Le.lu] Gramatika: Glagol u Piel konjugaciji (intenzivni aktiv), perfekt. Korijen 'chalal' znači profanirati, uprljati ili učiniti običnim ono što je posvećeno. Značenje: Subota je bila prepoznatljiv znak Saveza, pa je njezino oskvrnjivanje bilo ravno odbacivanju samog Saveza. Izraelci su svete Božje institucije tretirali kao svjetovne i obične.
5. da izlijem Izvornik: לִשְׁפֹּךְ [li.sh.Pokh] Gramatika: Infinitiv konstrukt glagola 'shafakh' (proliti, izliti) s prijedlogom Lamed (da, za svrhu). Često se koristi za izlijevanje krvi, ali i osjećaja. Značenje: Slikovito i zastrašujuće prikazuje Božji gnjev kao posudu koja se snažno prelijeva i tekućinu koja se prazni na pobunjeni narod. Sugerira potpunu, brzu i pravednu osudu.
6. gnjev svoj / srdžbu svoju Izvornik: חֲמָתִי / אַפִּי [cha.ma.T.i / 'a.P.i] Gramatika: Dvije različite imenice sa sufiksom za 1. lice jednine. 'Af' se doslovno odnosi na nos, dok 'chemah' označava vrućinu, vrelinu ili čak otrov. Značenje: Ove riječi kroz paralelizam prikazuju puni intenzitet Božjeg nezadovoljstva. Antropomorfni jezik (dahtanje ili puhanje na nos od ljutnje i vrelina gnjeva) naglašava apsolutnu nepomirljivost Boga s grijehom.
Ovaj stih iz knjige proroka Ezekiela (Ezekiel 20:21) predstavlja tragičan sažetak povijesti Izraela, s posebnim fokusom na drugu generaciju u pustinji. On naglašava srž ljudske tvrdokornosti: unatoč propasti njihovih očeva, 'sinovi' svjesno biraju isti put pobune. Tekst snažno suprotstavlja Božju milosnu ponudu života (koji proizlazi iz poslušnosti životvornim zapovijedima) i čovjekov iracionalni izbor puta u propast, koji se očituje u gaženju zakona i profaniranju subote, središnjeg znaka odnosa s Bogom.
S druge strane, stih dramatično oslikava Božju reakciju jezikom intenzivne srdžbe i pravednog gnjeva koji samo što se nije izlio na narod u pustinji. Ipak, taj snažan opis nadolazeće kazne postavlja pozornicu za sljedeće stihove u kojima će Bog, radi svetosti vlastitog Imena, još jednom zadržati svoju ruku. Tako stih stoji kao trajno upozorenje o ozbiljnosti ljudskog grijeha, ali i kao uvod u misterij Božje suzdržljivosti i vjernosti Savezu unatoč ljudskoj nevjeri.