I podiže jednoga od svojih mladunaca te on posta lavić; nauči razdirati plijen, ljude proždirati.
I podiže jednoga od svojih mladunaca te on posta lavić; nauči razdirati plijen, ljude proždirati.
Narodi čuše o njemu, u njihovoj jami bi uhvaćen, te ga kukama dovedoše u zemlju egipatsku.
I vidje da je uzalud čekala, da propade nada njezina. Tada uze jednoga od svojih mladunaca i učini ga mladim lavom.
Kretao se među lavovima, postade mladi lav. Nauči razdirati plijen, jeo je ljude.
Znao je njegove udovice i opustošio njihove gradove; od glasa njegove rike opustje zemlja i njezina punina.
I vidje da je uzalud čekala, da propade nada njezina. Tada uze jednoga od svojih mladunaca i učini ga mladim lavom.
A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i učini od njega lavića.
וַתֵּרֶא כִּי נֽוֹחֲלָה אָבְדָה תִּקְוָתָהּ וַתִּקַּח אֶחָד מִגֻּרֶיהָ כְּפִיר שָׂמָֽתְהוּ
va./Te.re' ki no.cha.Lah 'a.ve.Dah tik.va.Ta/h va./ti.Kach 'e.Chad mi./gu.Rei./ha ke.Fir sa.Ma.te./hu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I vidje da je čekala, propade nada njezina, i uze jednoga od lavića njezinih, mladim lavom učini ga."
1. I vidje Izvornik: וַתֵּרֶא [va./Te.re'] Gramatika: Glagol ראה (ra'ah, 'vidjeti') u Qal imperfektu 3. lica jednine ženskog roda s waw konsekutivnim. Oblik označava radnju koja se dogodila i nastavlja u narativnoj prošlosti. Značenje: U alegorijskom kontekstu Ezekielove tužaljke, 'majka' (lavica) predstavlja narode Jude ili grad Jeruzalem. Njezino 'viđenje' označava bolnu spoznaju političke i povijesne stvarnosti, odnosno konačne propasti njezina prvog mladunčeta.
2. da je čekala Izvornik: כִּי נֽוֹחֲלָה [ki no.cha.Lah] Gramatika: Veznik כִּי ('da', 'jer') praćen Nifal perfektom 3. lica ženskog roda. Korijen se najčešće tumači kao יָחַל (yachal, 'čekati'), dok ga neki gramatičari izvode od חָלָה (chalah, 'klonuti', 'bolovati'). Značenje: Izražava duboko razočaranje naroda u iščekivanju izbavljenja, konkretno povratka zarobljenog kralja Joahaza iz Egipta. Pokazuje iscrpljujuću uzaludnost oslanjanja na ljudska rješenja i političke saveze.
3. propade nada njezina Izvornik: אָבְדָה תִּקְוָתָהּ ['a.ve.Dah tik.va.Ta/h] Gramatika: Glagol אָבַד ('avad, 'propasti', 'nestati') u Qal perfektu uz imenicu תִּקְוָה (tiqvah, 'nada') sa sufiksom. Bliskost značenja imenice 'nada' i prethodnog glagola 'čekati' pojačava poetski izraz očaja. Značenje: Označava konačno gašenje nade u obnovu kraljevstva kroz prvog prognanog vladara. Teološki naglašava gorke posljedice kršenja Božjeg saveza, gdje nacionalna oholost dovodi do očaja kada zataje vlastite snage.
4. od lavića njezinih Izvornik: מִגֻּרֶיהָ [mi./gu.Rei./ha] Gramatika: Imenica גּוּר (gur, 'mladunče', 'lavić') u množini, s prijedlogom מִן (min, 'od', 'iz') i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda. Značenje: Metafora za kraljevske potomke iz Davidove loze. Odnosi se na drugog princa kojeg lavica uzdiže na vlast, pokazujući tvrdokorni pokušaj nacije da održi vlastitu dinastiju bez obaziranja na Boga.
5. mladim lavom Izvornik: כְּפִיר [ke.Fir] Gramatika: Imenica muškog roda u apsolutnom stanju jednine. Za razliku od riječi 'gur' koja označava ovisno mladunče, 'kefir' označava snažnog, stasalog lava sposobnog za samostalan lov. Značenje: Predstavlja sazrijevanje novog vladara (najvjerojatnije Jojakima ili Sidkije) u moćnog vođu. Ilustrira stjecanje tiranske moći koja će u konačnici postati predatorska, proždirući vlastiti narod.
6. učini ga Izvornik: שָׂמָֽתְהוּ [sa.Ma.te./hu] Gramatika: Glagol שׂוּם (sum, 'staviti', 'postaviti', 'učiniti') u Qal perfektu 3. lica jednine ženskog roda s dodanim pronominalnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda kao izravnim objektom. Značenje: Naglašava proaktivnu ulogu lavice (naroda i elite) u samostalnom postavljanju novog kralja. Umjesto traženja Gospodnjeg vodstva, oni podižu novog ljudskog vladara u slijepom i oholom pokušaju obnove negdašnje slave.
Ovaj stih iz Ezekiela 19 (stih 5) dio je proročke tužaljke (kine) nad judejskim knezovima. Kroz upečatljivu alegoriju o lavici (narod Jude ili grad Jeruzalem) i njezinim lavićima (kraljevi iz Davidove loze), prorok opisuje tragičnu povijest kraljevstva neposredno pred pad Jeruzalema. Lavica shvaća da je njezina nada u povratak prvog zarobljenog lavića (kralja Joahaza odvedenog u Egipat) nepovratno propala, pa svoju zadnju nadu i energiju usmjerava na podizanje novog vladara, pretvarajući ga u novog okrutnog 'mladog lava' (Jojakima ili Sidkiju).
Teološka poruka stiha duboko je prožeta tragedijom oslanjanja na ljudsku snagu i politička rješenja umjesto na pouzdanje u Boga. Unatoč jasnom krahu prvotne nade, jeruzalemska elita nastavlja s političkim makinacijama pokušavajući spasiti naciju kroz sirovu ljudsku moć i nasilje. Njihov neuspjeh da prepoznaju Božji sud i obrate mu se u poniznosti, birajući umjesto toga uzdizanje novih, često pogubnih ljudskih vođa, samo ubrzava njihov konačni pad i neminovan odlazak u babilonsko sužanjstvo.