Tvoja majka bijaše kao loza u tvojoj krvi, uz vode posađena; plodna i granata bila je od mnogih voda.
Tvoja majka bijaše kao loza u tvojoj krvi, uz vode posađena; plodna i granata bila je od mnogih voda.
I imala je snažne grane za žezla vladara. Stas joj se uzvisi iznad gustih grana i isticaše se u visini svojoj, u mnoštvu grana svojih.
Ali u gnjevu bi iščupana, na zemlju bačena, a istočni vjetar isuši njezin plod; odlomi se i usahnu snažna grana njezina, vatra je proguta.
A sada je zasađena u pustinji, u zemlji suše i žeđi.
Izađe vatra iz njezinih grana i proždre njezin plod, te ne bijaše na njoj snažne grane, žezla za vladanje. To je tužaljka i postade tužaljkom.
Ali u gnjevu bi iščupana, na zemlju bačena, a istočni vjetar isuši njezin plod; odlomi se i usahnu snažna grana njezina, vatra je proguta.
Ali bi iščupana u gnjevu i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije.
וַתֻּתַּשׁ בְּחֵמָה לָאָרֶץ הֻשְׁלָכָה וְרוּחַ הַקָּדִים הוֹבִישׁ פִּרְיָהּ הִתְפָּרְקוּ וְיָבֵשׁוּ מַטֵּה עֻזָּהּ אֵשׁ אֲכָלָֽתְהוּ
va./tu.Tash be./che.Mah la./'A.retz hush.La.khah ve./Ru.ach ha./ka.Dim ho.Vish pir.Ya/h hit.pa.re.Ku ve./ya.Ve.shu ma.Teh 'u.Za/h 'esh 'a.kha.La.te./hu
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi iščupana u gnjevu, na zemlju bi bačena, i vjetar istočni isuši plod njezin; odlomiše se i usahnuše štap snage njezine, vatra proguta ga."
1. I bi iščupana Izvornik: וַתֻּתַּשׁ [va.tu.tash] Gramatika: Glagol u Hophal pasivnoj formi, imperfekt s vav-konsekutivnim nastavkom koji radnju prebacuje u prošlost, 3. lice jednine ženskog roda. Korijen נתשׁ (nataš) znači iščupati ili iskorijeniti, a početni suglasnik 'nun' u ovoj formi asimilira. Značenje: Izražava naglo, nasilno iskorjenjivanje vinove loze (simbola Judeje). Ukazuje na to da uništenje dolazi izvana, kao nadmoćna kazna na koju se ne može utjecati.
2. u gnjevu Izvornik: בְּחֵמָה [be.che.mah] Gramatika: Prijedlog בְּ (u, sa) spojen s imenicom חֵמָה (gnjev, žestina, vrelina) u jednini ženskog roda. Značenje: Riječ izvorno označava žestoku vrelinu i često se koristi za opisivanje božanskog gnjeva. Ovdje naglašava nemilosrdnu prirodu osude koja ostavlja pustoš bez ikakve milosti.
3. vjetar istočni Izvornik: רוּחַ הַקָּדִים [ru.ach ha.ka.dim] Gramatika: Imenica רוּחַ (duh, vjetar) u konstruktnom stanju spojena s određenom imenicom קָּדִים (istok). Riječ za istok izvedena je od korijena koji znači 'ispred' ili 'naprijed'. Značenje: Istočni vjetar (hamsin) donosi razornu pustinjsku vrućinu koja uništava usjeve. Ovdje služi kao metafora koja predstavlja prirodnu silu sušenja, ali i dolazak babilonske vojske s istoka koja će donijeti konačnu propast.
4. štap snage njezine Izvornik: מַטֵּה עֻזָּהּ [ma.teh 'u.zah] Gramatika: Konstruktni lanac dviju imenica: מַטֶּה (štap, grana) u muškom rodu i עֹז (snaga) sa sufiksom 3. lica ženskog roda ('njezina'). Značenje: Fraza se odnosi na vladarsko žezlo, predstavljajući autoritet i moć judejskih kraljeva. Njihov slom znači definitivno ukidanje političkog suvereniteta naroda i kraljevske dinastije.
5. proguta ga Izvornik: אֲכָלָֽתְהוּ ['a.kha.la.te.hu] Gramatika: Glagol od korijena אכל (jesti, konzumirati) u Qal perfektu, 3. lice jednine ženskog roda (odnosi se na imenicu vatra koja je ženskog roda). Sadrži pronominalni sufiks 3. lica muškog roda ('ga'), referirajući se na 'štap'. Značenje: Konačni stupanj uništenja, jer dok vjetar samo suši, vatra trajno proždire. Gutanje vatre ne ostavlja ni korijen ni granu, simbolizirajući nepopravljivi, apokaliptični završetak starog poretka.
Ovaj stih (Ezekiel 19:12) predstavlja kulminaciju tužaljke nad padom Judeje i njezine kraljevske dinastije. Upotrebom slike snažne vinove loze koja biva nemilosrdno iščupana, bačena na tlo i pogođena razornim istočnim vjetrom, tekst slikovito opisuje povijesni i teološki slom kraljevstva pred invazijom Babilonaca. Svi atributi njezine nekadašnje moći, sadržani u 'štapu njezine snage', slomljeni su i pretvoreni u prah.
Završni motiv vatre koja potpuno proždire ostatke grana ne ostavlja prostor za brzi oporavak. Tri razorne sile – gnjev, istočni vjetar i oganj – prenose snažnu teološku poruku o neumoljivosti i radikalnosti božanske osude nad nevjernim vodstvom. To je apsolutni kraj jedne epohe koji čitatelja ostavlja s dubokim osjećajem tragedije, oplakujući nepovratno razaranje nekoć slavne loze.