Dovest će na tebe mnoštvo, kamenovat će te i sasjeći svojim mačevima.
Dovest će na tebe mnoštvo, kamenovat će te i sasjeći svojim mačevima.
Spalit će tvoje kuće vatrom i izvršit će nad tobom sudove pred očima mnogih žena. Okončat ću tvoje bludničenje te više nećeš davati ni plaću.
Utažit ću Svoj Gnjev na tebi i Moja će Ljubomora odstupiti od tebe; smirit ću se i neću se više ljutiti.
Zato što se nisi sjetila dana svoje mladosti, nego si Me razgnjevila svime time, evo, i Ja ću svaliti tvoje postupke na tvoju glavu — riječ je Gospodina Jahve — i više nećeš činiti razvrat povrh svih svojih gadosti.
Evo, svaki koji izgovara poslovice, o tebi će izreći poslovicu: 'Kakva majka, takva joj i kći.'
Utažit ću Svoj Gnjev na tebi i Moja će Ljubomora odstupiti od tebe; smirit ću se i neću se više ljutiti.
I namiriću gnjev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gnjeviti.
וַהֲנִחֹתִי חֲמָתִי בָּךְ וְסָרָה קִנְאָתִי מִמֵּךְ וְשָׁקַטְתִּי וְלֹא אֶכְעַס עֽוֹד
va./ha.ni.cho.Ti cha.ma.T/i Ba/kh ve./Sa.rah kin.'a.T/i mi.Me/kh ve./Sha.ka.Ti ve./Lo' 'ekh.'As od
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I utažit ću gnjev svoj na tebi i odstupit će ljubomora moja od tebe i smirit ću se i neću se ljutiti više."
1. I utažit ću Izvornik: וַהֲנִחֹתִי [va.ha.ni.cho.Ti] Gramatika: Hifil perfekt, 1. lice jednine glagola נוח (nuah - počivati) s 'vav konsekutivnim' koji mijenja prošlo vrijeme u buduće. Značenje: U uzročnom hifil obliku ovaj glagol označava dovođenje do mirovanja. Božji gnjev bit će utažen i doveden u stanje počinka tek nakon što se u potpunosti iskalio.
2. gnjev svoj Izvornik: חֲמָתִי [cha.ma.T/i] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini (chemah) uz pronominalni sufiks 1. lica jednine. Značenje: Izvedena od korijena koji znači 'vrućina' ili 'otrov', ova riječ oslikava žarki, gorući Božji gnjev kao reakciju na idolopoklonstvo i kršenje saveza.
3. i odstupit će Izvornik: וְסָרָה [ve.Sa.rah] Gramatika: Qal perfekt, 3. lice jednine ženskog roda (slaže se s imenicom ljubomora) glagola סור (sur - skrenuti, odstupiti) s 'vav konsekutivnim'. Značenje: Riječ doslovno znači fizičko udaljavanje ili napuštanje puta. Ukazuje na konačno uklanjanje Božje usmjerene srdžbe i prekid neprijateljstva.
4. ljubomora moja Izvornik: קִנְאָתִי [kin.'a.T/i] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini (qin'ah) uz pronominalni sufiks 1. lica jednine. Značenje: Riječ izražava strastvenu, pravednu ljubomoru kojom Bog štiti isključivost svog odnosa s narodom, predočenog ovdje kao brak. To nije sitničava zavist, već žar za zaštitom saveza.
5. i smirit ću se Izvornik: וְשָׁקַטְתִּי [ve.Sha.ka.Ti] Gramatika: Qal perfekt, 1. lice jednine glagola שקט (šaqat - biti miran) s 'vav konsekutivnim'. Značenje: Izražava duboki neometani mir, tišinu i stišavanje nakon velikog nemira, oružanog sukoba ili krize. Sugerira božanski spokoj uspostavljen nakon što je pravda zadovoljena.
6. ljutit ću se Izvornik: אֶכְעַס ['ekh.'As] Gramatika: Qal imperfekt, 1. lice jednine glagola כעס (ka'as - gnjeviti se, biti isprovociran). Ovdje dolazi uz negaciju לא (lo') za izricanje zabrane i budućnosti. Značenje: Korijen naglašava stanje kada je netko ogorčen i izazvan ustrajnim provokacijama. Izricanjem ove riječi Bog najavljuje kraj ere u kojoj je stalno bio povrijeđen ponašanjem svog naroda.
Ovaj stih iz knjige proroka Ezekiela (16:42) predstavlja klimaks dramatičnog prizora Božjeg suda nad nevjernim Jeruzalemom, slikovito prikazanim kao preljubnica. Antropomorfni jezik iznimno snažno oslikava buru osjećaja – Božji 'vrući gnjev', 'ljubomoru' i stanje 'isprovociranosti' – koji jasno pokazuju dubinu Njegove osobne povrijeđenosti zbog narušenog saveza. Njegova reakcija nije hladna niti ravnodušna; ona svjedoči o strastvenoj naravi Njegove ljubavi prema svom narodu koja ne podnosi duhovnu nevjeru.
S druge strane, stih snažno naglašava da božanski gnjev nije vječan niti nekontroliran. Kroz umirujuću seriju glagola ('utažit ću', 'odstupit će', 'smirit ću se', 'neću se ljutiti') poetično se opisuje dovršetak suda koji dovodi do ponovne ravnoteže i spokoja. Božja presuda ovdje nije puka uništavajuća osveta, već izvršenje pravde koje mora imati svoj krajnji cilj. Tek kad je saveznički grijeh pravedno kažnjen i zahtjev istine zadovoljen, Božja ljubomora i gnjev nalaze počinak, a uspostavlja se mirno stanje bez daljnjih provokacija, što u teološkom smislu otvara konačan prostor za novu milost.