Zbog svoje nezasitnosti bludničila si sa sinovima Asira; bludničila si s njima, a ipak se nisi zasitila.
Zbog svoje nezasitnosti bludničila si sa sinovima Asira; bludničila si s njima, a ipak se nisi zasitila.
Umnožila si svoje bludništvo sve do kanaanske zemlje i do Kaldeje, ali se ni time nisi nasitila.
Kako je slabo tvoje srce, riječ je Jahve Gospoda, kad si činila sve to, djelo drske bludnice.
Gradeći svoj humak na početku svakoga puta, načinila si svoju uzvišicu na svakome trgu, a nisi bila kao bludnica, prezirući plaću.
Žena preljubnica umjesto svoga muža uzima strance.
Kako je slabo tvoje srce, riječ je Jahve Gospoda, kad si činila sve to, djelo drske bludnice.
Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,
מָה אֲמֻלָה לִבָּתֵךְ נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִה בַּעֲשׂוֹתֵךְ אֶת כָּל אֵלֶּה מַעֲשֵׂה אִשָּֽׁה זוֹנָה שַׁלָּֽטֶת
mah 'a.mu.Lah li.ba.Te/kh ne.'Um 'a.do.Nai Yah.weh ba./'a.so.te/Kh 'et- kol- 'E.leh ma.'a.Seh 'i.shah- zo.Nah sha.La.tet
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kako slabo [je] srce tvoje, izjava Gospodina Jahve, pri činjenju tvom svega ovoga, djela žene bludnice drske"
1. slabo [je] Izvornik: אֲמֻלָה ['amulah] Gramatika: Pridjev u ženskom rodu jednine (ili pasivni particip). Dolazi od korijena אָמַל ('amal) koji znači klonuti, uvenuti, biti bolestan ili slab. Značenje: Izražava tešku duhovnu i moralnu iscrpljenost ili 'bolest srca' Jeruzalema. Nije to samo fizička slabost, već potpuna nesposobnost i nedostatak volje da se odupre grijehu.
2. srce tvoje Izvornik: לִבָּתֵךְ [libatekh] Gramatika: Imenica ženskog roda (לִבָּה, libbah) s pronominalnim sufiksom za 2. lice jednine ženskog roda. Alternativni i rjeđi oblik uobičajene riječi za srce (לֵב, lev). Značenje: U biblijskoj antropologiji, srce je središte uma, volje, razuma i odluka, a ne samo osjećaja. Slabašnost ovog centra ukazuje na duboku izopačenost karaktera.
3. izjava / riječ Izvornik: נְאֻם [ne'um] Gramatika: Imenica u statusu constructusu. Riječ označava proročki izričaj, objavu ili šapat, i u Bibliji se koristi gotovo isključivo za Božji govor. Značenje: Ova formula daje posebnu težinu i autoritet onome što se izgovara. Nije to tek opažanje proroka, nego svečana, konačna božanska dijagnoza stanja.
4. pri činjenju tvom Izvornik: בַּעֲשׂוֹתֵךְ [ba'asotekh] Gramatika: Prijedlog 'be' (u, pri) + infinitiv constructus glagola עָשָׂה ('asah - činiti, raditi) sa sufiksom za 2. lice ženskog roda jednine. Značenje: Izražava istovremenost i trajnost njezinih zlih djela. Dok ona aktivno i neumorno čini ta djela, izlazi na vidjelo pravo stanje njezine duhovne propasti.
5. žene bludnice Izvornik: אִשָּֽׁה זוֹנָה ['ishah zonah] Gramatika: Fraza sastavljena od imenice אִשָּׁה (žena) i aktivnog participa glagola זָנָה (bludničiti, biti nevjeran) koji ovdje služi kao atribut. Značenje: Ovo je središnja metafora u Ezekielu 16 za idolopoklonstvo. Jeruzalem nije samo pogriješio; on je sustavno i s namjerom izdao svoj ugovorni brak s Bogom radi lažnih bogova.
6. drske / vladajuće Izvornik: שַׁלָּֽטֶת [shalatet] Gramatika: Aktivni particip ženskog roda glagola שָׁלַט (shalat), koji znači vladati, dominirati, gospodariti. Značenje: Ističe posebnu, neviđenu drskost: umjesto da je podređena, ova personificirana preljubnica sama oholo preuzima kontrolu (što tekst dalje pojašnjava time da ona plaća drugima), čineći njenu krivnju potpuno perverznom. Imena: - Gospodin [אֲדֹנָי / 'adonay] (osoba) Znači: Moji gospodari / Gospodar Tvorba: Dolazi od korijena אָדוֹן ('adon - gospodar, vladar) s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine i u formi plurala veličanstva (pluralis majestatis).
- Jahve [יְהוִה / Yahweh (u tekstu vokalizirano kao Yehwih)] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje da bude Tvorba: Smatra se da potječe od drevnog hebrejskog glagola הָיָה (hayah - biti) u kauzativnom (hiphil) ili osnovnom (qal) obliku imperfekta. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava Mojsiju svoje ime frazom אֶהְיֶה אֲשֶׁר אֶהְיֶה ('ehyeh 'asher 'ehyeh) - 'Ja sam koji jesam' (ili 'Bit ću koji ću biti').
Ovaj stih (Ezekiel 16,30) predstavlja srž Božje oštre i bolne osude Jeruzalema, kojeg prorok personificira kao nevjernu ženu. Korištenjem potresne metafore o 'ženi bludnici drskoj', Bog ne opisuje samo puko kršenje zakona, nego duboko ukorijenjenu oholost i izopačenost volje — njezino je srce toliko 'slabo' i bolesno da se potpuno predala zlu, preuzimajući čak ulogu one koja dominira u vlastitom sramoćenju, odstupajući od svih normi ponašanja onog vremena.
Snažan proročki jezik služi kao svojevrsna šok-terapija. Bog se objavljuje kao prevareni suprug koji izražava zgražanje jer Jeruzalem, umjesto da bude sveta zaručnica vjerna Savezu, samoinicijativno i bestidno nudi sebe stranim narodima i njihovim idolima. Stih time duboko razotkriva teološku narav grijeha: on u biblijskoj misli nije tek prekršaj apstraktnog pravila, već drska, duboko osobna izdaja odnosa punog ljubavi.