Zaklala si Moje sinove i predala ih, provodeći ih njima.
Zaklala si Moje sinove i predala ih, provodeći ih njima.
I u svim svojim gnusobama i bludničenjima nisi se sjetila dana svoje mladosti, kad si bila gola i naga, valjajući se u svojoj krvi.
I poslije svega tvoga zla – jao, jao tebi! – objava je Jahve Gospoda.
Sagradila si sebi svodište i načinila sebi uzvišicu na svakom trgu.
Na svakom raskrižju sagradila si svoju uzvišicu i oskvrnula svoju ljepotu. Raširila si noge svakom prolazniku i umnožila svoja bludništva.
I poslije svega tvoga zla – jao, jao tebi! – objava je Jahve Gospoda.
I poslije sve zloće svoje, teško, (teško tebi! govori Gospod Gospod,)
וַיְהִי אַחֲרֵי כָּל רָעָתֵךְ אוֹי אוֹי לָךְ נְאֻם אֲדֹנָי יְהוִֽה
va/y.Hi 'a.cha.Rei kol- ra.'a.Te/kh 'o 'o La/kh ne.'Um 'a.do.Nai Yah.weh
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi poslije sveg zla tvog jao jao tebi objava Gospodina Jahve"
1. I bi / I dogodi se Izvornik: וַיְהִי [va/y.Hi] Gramatika: Waw-konsekutivni (vav obrtni) s imperfektom Qal glagola 'hayah' (biti), 3. lice jednine muškog roda. Ova konstrukcija pretvara imperfekt u perfektsko značenje i tipična je za nizanje prošlih događaja u povijesnoj naraciji. Značenje: Služi kao prijelazni marker koji uvodi presudan, dramatičan trenutak u proročkom govoru. Ovdje označava završetak razdoblja pobune i uvod u neposrednu Božju reakciju na nju.
2. zla tvog Izvornik: רָעָתֵךְ [ra.'a.Te/kh] Gramatika: Imenica ženskog roda 'ra'ah' (zlo, nevolja, opačina) u status constructus obliku, vezana uz pronominalni sufiks za 2. lice jednine ženskog roda. Značenje: Sufiks ženskog roda izravno se odnosi na personificirani Jeruzalem, koji se u tekstu slika kao nevjerna žena. Izraz sažima ukupnost njezine povijesne pokvarenosti, duhovnog preljuba i kršenja Saveza.
3. jao jao Izvornik: אוֹי אוֹי ['o 'o] Gramatika: Uzvici žaljenja, dubokog jadikovanja ili prijetnje. Udvostručenje uzvika klasično je hebrejsko retoričko sredstvo za postizanje snažne emfaze (naglašavanja). Značenje: Izražava najdublju proročku jadikovku koja se stapa s najavom nadolazećeg, strašnog suda. Ponavljanje naglašava i težinu nakupljenog zla i neizbježnost razorne kazne koja neposredno slijedi.
4. objava Izvornik: נְאֻם [ne.'Um] Gramatika: Imenica u constructus obliku (status constructus), obično prevođena kao 'objava', 'riječ' ili 'proročište'. Redovito stoji uz ime Onoga tko objavu daje, najčešće uz samo Božje ime. Značenje: Ovaj tehnički, vrlo svečani termin potkrjepljuje božansko podrijetlo i apsolutni autoritet izgovorenih riječi. Osigurava slušatelja da nadolazeća osuda nije obično proročevo predviđanje, već konačan, suvereni Božji dekret.
5. Gospodina Jahve Izvornik: אֲדֹנָי יְהוִֽה ['a.do.Nai Yah.weh] Gramatika: Kombinacija dvije najviše božanske titule: imenice 'Adon' (gospodar) sa sufiksom 'moj' ('Adonaj') i svetog Tetragrama (YHWH). Kako bi spriječili čitanje 'Adonaj Adonaj', mazoreti su ovdje YHWH vokalizirali samoglasnicima imena 'Elohim'. Značenje: Ova dvostruka titula, vrlo omiljena kod Ezekiela, ujedinjuje Božju suverenu vlast nad cjelokupnim stvorenjem (Gospodar) i Njegovo osobno, savezničko ime (Jahve). Njezinom se upotrebom naglašava Njegovo suvereno, neporecivo pravo da izvrši presudu nad svojim nevjernim narodom. Imena: - Jahve [יְהוִֽה / Yah.weh] (ostalo) Znači: Onaj koji jest, Onaj koji uzrokuje postojanje, Bivstvujući Tvorba: Ime je zasigurno izvedeno iz arhaičnog oblika semitskog glagolskog korijena 'hawah' ili 'hayah' (biti, postati), vjerojatno kao oblik kauzativa (Hifil) koji označava uzrokovanje postojanja. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 Bog pojašnjava Mojsiju svoje ime, tumačeći ga riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti koji ću biti).
Ovaj stih (Ezekiel 16,23) stoji kao dramatična prekretnica, svojevrsni teološki uzdah i prijelomni uvod u sud nad Jeruzalemom, kojega se u cijelom poglavlju snažno personificira i slika kao nevjernu suprugu. Nakon opširnog, minucioznog nabrajanja njezinih duhovnih preljuba – u prvom redu idolopoklonstva te oslanjanja na strane političke saveze umjesto na svoga Boga – stih sažima cijelu tu povijest izrazom 'poslije sveg zla tvog', stavljajući točku na period u kojem je Bog čekao pokajanje.
Srž stiha krije se u dvostrukom uzviku 'jao, jao' ('oj, oj'), koji djeluje dvoznačno: on je tužaljka Boga Oca koji tuguje zbog otpada vlastitog naroda, ali istovremeno i stravičan sudbeni presedan. Korištenjem najsvečanije dvostruke titule 'Adonaj Jahve' potvrđuje se konačnost i neizbježnost onoga što slijedi. Izrečene riječi potvrđuju da je dugotrajno Božje strpljenje iscrpljeno i da Njegova sveta i pravedna narav sada prelazi u bolno, ali nužno izvršenje proročke osude.