I reći ćeš narodu zemlje: 'Ovako govori Gospodin Jahve stanovnicima Jeruzalema na tlu Izraelovu: Svoj će kruh jesti u tjeskobi i svoju će vodu piti u užasu, kako bi njezina zemlja opustjela od svoje punine zbog nasilja svih koji u njoj žive.
I reći ćeš narodu zemlje: 'Ovako govori Gospodin Jahve stanovnicima Jeruzalema na tlu Izraelovu: Svoj će kruh jesti u tjeskobi i svoju će vodu piti u užasu, kako bi njezina zemlja opustjela od svoje punine zbog nasilja svih koji u njoj žive.
Naseljeni gradovi bit će razoreni, a zemlja će postati pustoš. I znat ćete da sam Ja Jahve."
I Riječ Jahvina dođe k meni:
Sine čovječji, kakva vam je to poslovica u zemlji Izraelovoj, koja govori: 'Odužit će se dani i propast će svako viđenje'?
Zato im reci: 'Ovako govori Gospodin Jahve: Dokidam ovu izreku i više je neće izgovarati u Izraelu.' Nego, reci im: 'Približili su se dani i Riječ svakoga viđenja.'
I Riječ Jahvina dođe k meni:
Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
וַיְהִי דְבַר יְהוָה אֵלַי לֵאמֹֽר
va/y.Hi de.var- Yah.weh 'e.La/i le./Mor
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi riječ Jahvina k meni govoreći"
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [wayehi] Gramatika: Qal wayyiqtol (waw-konzekutivni imperfekt), 3. lice jednine muški rod od glagola הָיָה (hayah - biti). Waw konzekutiv mijenja vrijeme u prošlost, označavajući slijed narativnih događaja. Značenje: Tipičan uvodni izraz u proročkim tekstovima koji označava da objava nije apstraktna ideja, nego stvarni događaj koji se zbio u ljudskoj povijesti.
2. riječ Izvornik: דְבַר [devar] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, u konstruktnom stanju (status constructus) od apsolutnog oblika דָּבָר (davar). Gramatički se veže uz sljedeću riječ tvoreći genitivnu vezu. Značenje: U hebrejskom 'davar' nije samo izgovorena riječ ili apstraktan pojam, već označava i 'stvar', 'događaj' ili 'djelo'. Božja riječ je dinamična i efikasna snaga koja ostvaruje ono što izriče.
3. Jahvina Izvornik: יְהוָה [Yahweh] Gramatika: Vlastita imenica (Tetragram), u apsolutnom stanju. Zajedno s prethodnom riječju tvori frazu 'riječ Jahvina'. Značenje: Osobno ime Boga Izraela koje nosi autoritet saveza. Upućuje na to da izvor poruke ima apsolutni suverenitet, svetost i prisutnost među svojim narodom.
4. k meni Izvornik: אֵלַי ['elay] Gramatika: Prijedlog אֶל ('el - k, prema) spojen s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine. Značenje: Ističe osobnu i izravnu prirodu Božje objave. Riječ nije upućena apstraktnom čovječanstvu općenito, nego specifično i intimno proroku u točno određenom trenutku.
5. govoreći Izvornik: לֵאמֹֽר [lemor] Gramatika: Prijedlog לְ (le - za) spojen s Qal infinitivom konstruktnim glagola אָמַר ('amar - reći, govoriti). Značenje: Klasična formula koja služi kao uvod u izravni govor u biblijskom hebrejskom. Označava prijelaz s narativnog opisa događaja na sam, doslovni sadržaj onoga što Bog poručuje. Imena:
- Jahve [יְהוָה / Yahweh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje da bude Tvorba: Tetragram se u jezičnoj etimologiji najčešće povezuje s hebrejskim glagolskim korijenom הוה (h-w-h) ili היה (h-y-h) koji znači 'biti' ili 'postati', vjerojatno u kauzativnom obliku (piel/hifil). Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju izrazom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti onaj koji ću biti).
Ovaj stih predstavlja klasičnu, temeljnu formulu kojom započinju proročke objave u Starom zavjetu, čestu osobito kod proroka poput Jeremije, Ezekiela i Zaharije. Kroz korištenje povijesno-narativnog uvoda (waw-konzekutiv na početku), objava se smješta u konkretan i opipljiv povijesni trenutak. To pokazuje da biblijska vizija ne podrazumijeva Boga koji je tek apstraktan filozofski princip, već Boga koji dinamično intervenira u ljudsku povijest. Njegova Riječ ('davar') kojom progovara pritom nosi kreativnu snagu sposobnu promijeniti tijek događaja.
Sama sintagma izuzetno naglašava suverenitet Božje inicijative i duboko osobni karakter proročkog poziva. Prorok ovdje jasno daje do znanja da on nije autor poruke niti netko tko do nje dolazi vlastitim umovanjem, kontemplacijom ili intuicijom. On je naprosto izabrani primatelj i prenositelj ('k meni') Božjega apsolutnog glasa. Zaključna riječ 'govoreći' (lemor) neposredno otvara prostor za autentičan i nepromijenjen prijenos poruke, uspostavljajući proroka kao vjernog Božjeg glasnika čiji autoritet proizlazi isključivo iz izvora koji ga šalje.