Početna ›

Ezekiel 11,23 — Knjiga proroka Ezekiela

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
Ezekiel 11,21

A onima čije srce ide za njihovim gadostima i gnusobama, njihov ću put svaliti na njihovu glavu, riječ je Jahve Gospoda.

Ezekiel 11,22

Kerubini podigoše svoja krila, a kotači bijahu uz njih. Slava Boga Izraelova bijaše odozgo nad njima.

Ezekiel 11,23

Slava Jahvina uzađe iznad sredine grada i stade na goru koja je istočno od grada.

Ezekiel 11,24

Duh me podiže i dovede u Kaldeju k izgnanicima, u viđenju, u Duhu Božjem. Zatim se od mene uzdiže viđenje koje vidjeh.

Ezekiel 11,25

I ispričah izgnanicima sve riječi Jahvine koje mi je pokazao.

Biblija

Slava Jahvina uzađe iznad sredine grada i stade na goru koja je istočno od grada.

Daničić-Karadžić

I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu.

Original

וַיַּעַל כְּבוֹד יְהוָה מֵעַל תּוֹךְ הָעִיר וַֽיַּעֲמֹד עַל הָהָר אֲשֶׁר מִקֶּדֶם לָעִֽיר

Izgovor

va/i.Ya.'al ke.Vod Yah.weh me./'Al Tokh ha./'Ir va/i.ya.'a.Mod 'al- ha./Har 'a.Sher mi./Ke.dem la./'Ir

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I uzađe slava Jahve iznad sredine grada i stade na gori koja [je] od istoka gradu."

Analiza

1. i uzađe Izvornik: וַיַּעַל [va/i.Ya.'al] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol (narativni imperfekt) treće lice jednine muškog roda od korijena עָלָה (alah - uzlaziti, uspeti se). Oblik s vav-konsekutivnim izražava radnju koja nastavlja prošli narativ. Značenje: Označava fizičko i duhovno uzdizanje Božje prisutnosti koja napušta grad. Ovo uspinjanje simbolizira povlačenje zaštite i odlazak iz profaniranog prostora u sferu uzvišenosti.

2. slava Izvornik: כְּבוֹד [ke.Vod] Gramatika: Imenica muškog roda u konstruktnom stanju (status constructus) od apsolutnog oblika כָּבוֹד (kavod). Konstruktni oblik povezuje je s idućom riječi 'Jahve' u genitivni odnos ('slava koga?'). Značenje: Korijen 'kavad' nosi ideju težine, važnosti i časti. Ovdje označava vidljivu, teofansku manifestaciju Božje prisutnosti koja je prethodno boravila u Hramu.

3. sredine grada Izvornik: תּוֹךְ הָעִיר [Tokh ha./'Ir] Gramatika: Imenica תּוֹךְ (tokh - sredina) u konstruktnom stanju vezana uz imenicu עִיר ('ir - grad) određenu članom הָ (ha). Značenje: Izraz naglašava središte Jeruzalema, odnosno sam Hram na Sionu koji je bio srce grada i epicentar Božje prisutnosti među narodom.

4. i stade Izvornik: וַֽיַּעֲמֹד [va/i.ya.'a.Mod] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol treće lice jednine muškog roda od korijena עָמַד (amad - stajati, zaustaviti se). Ponovno vav-konsekutivni oblik za nastavak narativa. Značenje: Glagol sugerira pauzu, oklijevanje ili privremeno zaustavljanje. Slava Božja ne odlazi odmah potpuno, već se zadržava na gori, pokazujući svojevrsno iščekivanje ili nevoljkost da napusti svoj narod.

5. od istoka Izvornik: מִקֶּדֶם [mi./Ke.dem] Gramatika: Prijedlog מִ (mi - od, iz) spojen s imenicom קֶדֶם (qedem - istok, ispred, pradavno). Značenje: U biblijskoj orijentaciji istok (qedem) označava ono što je 'naprijed' (prema izlasku sunca). Gora na istoku je Maslinska gora, mjesto na koje se slava povlači i s kojeg se očekuje njezin povratak. Imena: - Jahve [יְהוָה / Yah.weh] (osoba) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da potječe od hebrejskog korijena הוה (hawah) ili היה (hayah), što znači 'biti' ili 'postati', u kauzativnom (Hifil) obliku, tvoreći značenje 'On čini da biva' ili 'Onaj koji jest'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam / Ja ću biti onaj koji ću biti), povezujući ime izravno s glagolom 'biti'.

Zaključak

Ovaj stih iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 11,23) predstavlja dramatičan vrhunac vizije o Božjem napuštanju Jeruzalema. Zbog duboke idolatrije i teških grijeha naroda, 'Slava Jahvina' (Kavod Jahve) diže se iznad Hrama – samog srca grada u kojem je dotad boravila – i seli se izvan gradskih zidina na goru na istoku, tradicionalno identificiranu kao Maslinska gora. Ovaj odlazak označava ukidanje Božje prisutnosti i prestanak zaštite nad Jeruzalemom, čime se grad prepušta neminovnom uništenju od strane Babilonaca.

Ipak, zaustavljanje Božje slave na obližnjoj gori nije samo znak konačne osude, već je ispunjeno božanskim oklijevanjem i tugom zbog odvajanja. Bog se ne udaljava nepovratno u nebesa, već se zadržava nadomak grada. Takva slika nosi sjeme nade; Maslinska gora postaje eshatološko stajalište i mjesto odakle će se, prema kasnijim vizijama (poput onih u Ez 43 i Zaharije), Božja slava u budućnosti pobjedonosno vratiti i obnoviti svoj narod.