I reče mi: "Jesi li vidio, sine čovječji? Vidjet ćeš još veće gnusobe od ovih."
I reče mi: "Jesi li vidio, sine čovječji? Vidjet ćeš još veće gnusobe od ovih."
I dovede me u unutarnje predvorje Jahvina doma. I gle, na ulazu u Jahvin hram, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi. Leđa im bijahu okrenuta prema Jahvinu hramu, a lica prema istoku, i oni su se prema istoku klanjali suncu.
I reče mi: "Jesi li vidio, sine čovječji? Je li premalo domu Judinu činiti gnusobe koje ovdje čine, jer zemlju napuniše nasiljem i ponovo Me gnjeve? I gle ih, granu k nosu svome prinose.
I Ja ću također postupiti u Gnjevu, Moje se oko neće sažaliti i neću poštedjeti. I vikat će u Moje uši velikim glasom, ali ih neću čuti.
I reče mi: "Jesi li vidio, sine čovječji? Je li premalo domu Judinu činiti gnusobe koje ovdje čine, jer zemlju napuniše nasiljem i ponovo Me gnjeve? I gle ih, granu k nosu svome prinose.
Tada mi reče: jesi li vidio, sine čovječji? malo li je domu Judinu što čine te gadove koje čine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim.
וַיֹּאמֶר אֵלַי הֲרָאִיתָ בֶן אָדָם הֲנָקֵל לְבֵית יְהוּדָה מֵעֲשׂוֹת אֶת הַתּוֹעֵבוֹת אֲשֶׁר עָֽשׂוּ פֹה כִּֽי מָלְאוּ אֶת הָאָרֶץ חָמָס וַיָּשֻׁבוּ לְהַכְעִיסֵנִי וְהִנָּם שֹׁלְחִים אֶת הַזְּמוֹרָה אֶל אַפָּֽם
va/i.Yo.mer 'e.La/i ha./ra.'I.ta ven- 'a.Dam ha./na.Kel le./Veit ye.hu.Dah me./'a.Sot 'et- ha./to.'e.Vot 'a.Sher 'a.su- Foh ki- mal.'U 'et- ha./'A.retz cha.Mas va/i.ya.Shu.vu le./hakh.'i.Se./ni ve./hi.Na/m sho.le.Chim 'et- ha./ze.mo.Rah 'el- 'a.Pa/m
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče meni jesi li vidio sine čovječji je li premalo za dom Judin od činjenja gnusoba koje čine ovdje jer napuniše zemlju nasiljem i vratiše se da me gnjeve i gle ih šalju granu k nosu svome"
1. sine čovječji Izvornik: בֶן אָדָם [ven- 'a.Dam] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus) gdje prva riječ 'ben' (sin) stoji u odnosu s 'adam' (čovjek/čovječanstvo). Značenje: Izraz naglašava Ezekielovu smrtnost, slabost i ljudsko podrijetlo u oštrom kontrastu s Božjim veličanstvom. Bog ga ovim naslovom oslovljava kao pukog predstavnika palog ljudskog roda.
2. je li premalo / je li laka stvar Izvornik: הֲנָקֵל [ha./na.Kel] Gramatika: Upitna čestica 'ha' spojena s participom niphal glagola 'qalal' (biti lak, neznatan, malen). Značenje: Retoričko pitanje koje izražava duboko Božje zgražanje. Sugerira da njihov dosadašnji idolatrijski grijeh u Hramu nije bio dovoljan, pa su ga morali nadopuniti otvorenim nasiljem.
3. gnusoba Izvornik: הַתּוֹעֵבוֹת [ha./to.'e.Vot] Gramatika: Imenica ženskog roda u množini, s određenim članom 'ha'. Nastala od korijena 'ta'av' koji znači prezirati ili gnušati se. Značenje: Snažan teološki termin koji označava ritualno i moralno odvratne prakse, specifično se odnoseći na pogansko idolopoklonstvo koje su uveli unutar samog jeruzalemskog Hrama.
4. nasiljem Izvornik: חָמָס [cha.Mas] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini, ovdje u funkciji priloške oznake sredstva (čime su ispunili zemlju). Značenje: Označava okrutno, nepravedno i brutalno ponašanje prema bližnjemu. Pokazuje kako duhovna apostazija u Izraelu neizbježno vodi do moralnog i društvenog rasula i tlačenja slabijih.
5. šalju granu k nosu svome Izvornik: שֹׁלְחִים אֶת־ הַזְּמוֹרָה אֶל־ אַפָּֽם [sho.le.Chim 'et- ha./ze.mo.Rah 'el- 'a.Pa/m] Gramatika: Particip aktivni glagola 'šalah' (slati, pružati) uz oznaku akuzativa (et), imenicu s određenim članom (grana) i prijedlog smjera (el) s imenicom 'af' (nos) uz prisvojni sufiks 3. lica množine. Značenje: Ova opskurna fraza najvjerojatnije opisuje neki specifičan poganski obred vezan za kult prirode, ili pak vulgarnu gestu prijezira. To predstavlja vrhunac njihovog drskog i svjesnog vrijeđanja Boga. Imena: - Juda [יְהוּדָה / ye.hu.Dah] (narod) Znači: Hvaljen ili Neka je hvaljen [Jahve]. Tvorba: Ime je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena יָדָה (yadah), što znači 'zahvaljivati' ili 'hvaliti', te se smatra skraćenom teoforskom formom hvale Bogu. Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 Lea nakon rođenja četvrtog sina izgovara: 'Ovaj put hvalit ću (odeh) Jahvu' i stoga mu daje ime Juda (Yehudah).
Ovaj stih predstavlja kulminaciju Božje optužnice protiv izraelskog naroda kroz Ezekielovu viziju Hrama. Bog pokazuje proroku da je razina duhovne korupcije prešla svaku mjeru: ne samo da su Judini vođe oskvrnuli najsvetije mjesto gnusnim idolopoklonstvom, već su time pokrenuli i val društvene nepravde i nasilja u cijeloj zemlji ('chamas'). Njihov grijeh tako ima dvije neraskidive dimenzije - vertikalnu (prema Bogu) i horizontalnu (prema ljudima).
Završna slika o 'prinošenju grane k nosu' slikovito opisuje krajnji, drski prezir prema Stvoritelju. Idolatrija i nasilje ovdje se sjedinjuju u konačan čin drskosti zbog kojeg Bog najavljuje neminovnu kaznu nad Jeruzalemom, budući da su svojim postupcima svjesno odbacili Njegovu milost i odlučili Ga do kraja gnjeviti.