Izišavši prema istoku s užetom u ruci, čovjek izmjeri tisuću lakata i provede me kroz vodu, a voda bijaše do gležnjeva.
Izišavši prema istoku s užetom u ruci, čovjek izmjeri tisuću lakata i provede me kroz vodu, a voda bijaše do gležnjeva.
Izmjeri tisuću i prevede me kroz vodu, a voda bijaše do koljena. Zatim izmjeri tisuću te me prevede kroz vodu do slabina.
Potom izmjeri tisuću — potok koji ne mogoh prijeći jer nabujaše vode, vode za plivanje, potok koji se ne može prijeći.
I reče mi: "Jesi li vidio, sine čovječji?" Zatim me povede i vrati na obalu potoka.
Pri mome povratku, gle, na obali potoka bijaše veoma mnogo drveća, s jedne i s druge strane.
Potom izmjeri tisuću — potok koji ne mogoh prijeći jer nabujaše vode, vode za plivanje, potok koji se ne može prijeći.
I opet izmjeri tisuću lakata, i posta rijeka, koje ne mogoh prijeći, jer voda ustade da trebaše plivati, posta rijeka koja se ne može pregaziti.
וַיָּמָד אֶלֶף נַחַל אֲשֶׁר לֹֽא אוּכַל לַעֲבֹר כִּֽי גָאוּ הַמַּיִם מֵי שָׂחוּ נַחַל אֲשֶׁר לֹֽא יֵעָבֵֽר
va/i.Ya.mod 'E.lef Na.chal 'a.Sher lo'- 'u.Khal la./'a.Vor ki- ga.'U ha./Ma.yim mei Sa.chu Na.chal 'a.Sher lo'- ye.'a.Ver
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izmjeri tisuću, potok koji ne mogoh prijeći, jer nabujaše vode, vode plivanja, potok koji ne biva prijeđen."
1. i izmjeri Izvornik: וַיָּמָד [va/i.Ya.mod] Gramatika: Glagol 'madad' (mjeriti) u Qal imperfektu s vav konsekutivnim, treće lice jednine muškog roda. Konsekutivni vav označava radnju koja se logički nastavlja na prethodnu u prošlosti. Značenje: Mjerenje ovdje označava božanski nadzor, svrhu i granice onoga što se promatra. Nebeski vodič precizno mjeri dubinu, pokazujući da rastuća rijeka milosti i života nije stihijska, već vođena Božjim planom.
2. potok Izvornik: נַחַל [Na.chal] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini. Često označava wadi (suho riječno korito koje se puni vodom tijekom kiša) ili snažnu sezonsku rijeku. Značenje: Riječ ukazuje na silovitu i moćnu struju koja u Ezekielovoj viziji donosi život u pustinju. To je nezaustavljiva bujica Božjeg blagoslova koja transformira sve što dotakne, pretvarajući smrt u život.
3. nabujaše Izvornik: גָאוּ [ga.'U] Gramatika: Glagol 'ga'ah' (podići se, narasti, uzvisiti se) u Qal perfektu, treće lice množine. Ukazuje na dovršenu radnju podizanja ili rasta. Značenje: Korijen glagola nosi ideju veličanstvenosti, ponosa, snage i trijumfa. Vode koje nezaustavljivo bujaju slika su rastuće Božje slave i moći koja u potpunosti nadilazi ljudske sposobnosti kontrole i mjerenja.
4. vode plivanja Izvornik: מֵי שָׂחוּ [mei Sa.chu] Gramatika: Riječ 'mei' je množina imenice 'majim' (vode) u konstruktnom stanju (vode od). Riječ 'sachu' je imenica koja znači plivanje (od korijena 'sahah', plivati) i pojavljuje se isključivo na ovom mjestu u Bibliji. Značenje: Izraz naglašava dubinu rijeke u kojoj se čovjek mora potpuno predati, jer gubi tlo pod nogama. Simbolizira potpuno uranjanje u Božju prisutnost i milost, gdje prestaje ljudski oslonac i počinje potpuno prepuštanje Njemu.
5. ne biva prijeđen Izvornik: לֹֽא יֵעָבֵֽר [lo' ye.'a.Ver] Gramatika: Negacija 'lo' (ne) s glagolom 'avar' (prijeći) u Nifal (pasivnom) imperfektu, treće lice jednine muškog roda. Znači 'ne može biti prijeđen' ili 'ne prelazi se'. Značenje: Ova pasivna konstrukcija naglašeno zaključuje opis rijeke kao nečega što nadilazi ljudske mjere i sposobnosti prelaženja. Božansko obilje i milost su beskrajni, duboki i nepremostivi vlastitim ljudskim trudom.
Ovaj stih (Ezekiel 47,5) predstavlja vrhunac Ezekielove vizije o rijeci koja teče iz Hrama, donoseći život onamo kamo god stigne. Postupno mjerenje udaljenosti od po tisuću lakata kulminira rijekom koja je toliko duboka da se više ne može prehodati (kao dotad do gležnjeva, koljena i bokova), već se mora preplivati. Posebnost je u tome što rijeka raste i širi se sama od sebe, iz svog božanskog izvora, bez ikakvih usputnih pritoka, što ju čini snažnim simbolom obilne i neiscrpne Božje milosti i duhovne obnove.
Poruka stiha je poziv na duboko vjerničko predanje. Duhovni rast i ljudsko iskustvo vjere napreduju od početnog oslanjanja na vlastite snage pa sve do trenutka kada vjernik gubi tlo pod nogama. U tom trenutku on se mora u potpunosti prepustiti i 'zaplivati', nošen Božjom strujom ljubavi, oslanjajući se isključivo na Božju snagu i prepuštajući vlastitu kontrolu.