Tada me vrati k ulazu kuće. I gle, voda je izlazila ispod praga kuće prema istoku, jer je pročelje kuće gledalo na istok, a voda je tekla dolje ispod desne strane kuće, južno od žrtvenika.
Tada me vrati k ulazu kuće. I gle, voda je izlazila ispod praga kuće prema istoku, jer je pročelje kuće gledalo na istok, a voda je tekla dolje ispod desne strane kuće, južno od žrtvenika.
I izvede me kroz sjeverna vrata te me provede vanjskim putem unaokolo do vanjskih vrata okrenutih prema istoku. I gle, s desne je strane izvirala voda.
Izišavši prema istoku s užetom u ruci, čovjek izmjeri tisuću lakata i provede me kroz vodu, a voda bijaše do gležnjeva.
Izmjeri tisuću i prevede me kroz vodu, a voda bijaše do koljena. Zatim izmjeri tisuću te me prevede kroz vodu do slabina.
Potom izmjeri tisuću — potok koji ne mogoh prijeći jer nabujaše vode, vode za plivanje, potok koji se ne može prijeći.
Izišavši prema istoku s užetom u ruci, čovjek izmjeri tisuću lakata i provede me kroz vodu, a voda bijaše do gležnjeva.
I kad čovjek izide na istok s mjerom u ruci, izmjeri tisuću lakata, i prevede me preko vode, i voda bijaše do gležanja.
בְּצֵאת הָאִישׁ קָדִים וְקָו בְּיָדוֹ וַיָּמָד אֶלֶף בָּֽאַמָּה וַיַּעֲבִרֵנִי בַמַּיִם מֵי אָפְסָֽיִם
be./tzet- ha./'Ish ka.Dim ve./Kav be./ya.D/o va/i.Ya.mod 'e.lef ba./'a.Mah va/i.ya.'a.vi.Re./ni va./Ma.yim mei 'a.fe.Sa.yim
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pri izlasku čovjeka prema istoku, i uže u ruci njegovoj, i on izmjeri tisuću u laktu, i provede me u vodi, vodi gležnjeva."
1. Pri izlasku Izvornik: בְּצֵאת [be.tzet] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u, pri) i infinitiva konstruktnog glagola 'yatsa' (izaći). Tvori vremensku klauzulu koja označava istovremenost radnje, prenoseći značenje 'prilikom izlaženja' ili 'kad je izašao'. Značenje: Označava početak dinamične vizije i pokreta prema naprijed. Prorok je usmjeren izvan uskog prostora svetišta u svijet kamo će se izliti životvorna voda Božjeg blagoslova.
2. prema istoku Izvornik: קָדִים [qa.Dim] Gramatika: Prilog smjera nastao od korijena koji označava 'ono što je sprijeda'. U biblijskom svijetu primarna prostorna orijentacija bila je prema izlasku sunca, pa stoga označava smjer istoka. Značenje: Istok ima ključnu ulogu u Ezekielovoj teologiji jer je Božja slava napustila Hram na istok, a tuda se i vraća. Rijeka prati taj sveti smjer, noseći obnovu u najbeživotnija područja poput Mrtvog mora.
3. i provede me Izvornik: וַיַּעֲבִרֵנִי [va.i.ya.'a.vi.Re.ni] Gramatika: Glagol 'avar' (proći) u uzročnom Hifil obliku, spojen s vav-konsekutivnim i pronominalnim sufiksom prvog lica jednine. Doslovno se prevodi kao 'i on učini da ja prođem'. Značenje: Prorok nije ostavljen kao puki pasivni promatrač vizije, već mora u nju aktivno stupiti. Bog ga preko anđeoskog glasnika osobno uvodi u vodu kako bi iskustveno svjedočio stvarnosti izljeva milosti.
4. vodi gležnjeva Izvornik: מֵי אָפְסָֽיִם [mei 'a.fe.Sa.yim] Gramatika: Imenički konstruktni lanac ('status constructus') koji veže vodu i gležnjeve. Riječ 'ofsayim' je dualni oblik riječi za 'kraj' ili 'stopalo' i ovdje se kao jedinstven slučaj (hapax legomenon) koristi za par gležnjeva. Značenje: Predstavlja prvi, najplići stupanj prorokovog uranjanja u Božju životvornu prisutnost. To ukazuje na postepeni pedagoški proces; ono što započinje mjerljivo i plitko izrast će u silovitu, neizmjerivu rijeku.
Ovaj stih (Ezekiel 47:3) opisuje početak proročkog iskustva s rijekom života koja izvire iz obnovljenog Hrama. Neimenovani božanski glasnik sa sobom nosi mjerno uže, sustavno mjeri prvih tisuću lakata na istok i potiče Ezekiela da zakorači u vodu koja na tom mjestu doseže tek do gležnjeva. Radnja je pedantno strukturirana, što ukazuje na to da su Božji blagoslovi vođeni božanskim redom i mjerom.
Mjerenje i postepeno uvođenje proroka u vodu nose snažnu teološku poruku o progresivnom djelovanju i širenju Božje milosti. Voda koja daje život širi se iz Božje prisutnosti; na početku je pristupačna i plitka, no nastavit će nezaustavljivo rasti u rijeku preveliku za prelaženje. Ovaj pažljivi duhovni proces pokazuje da čovjek ne spoznaje svu dubinu milosti odjednom, već se u nju uvodi korak po korak, doživljavajući njenu puninu kroz hod i osobno iskustvo uranjanja.